Piše: Marijan Grakalić
Fotografija : Nikša Lalin

Modernost se ne može zadovoljiti mjestom na vrhu moguće svijesti ako njezina djela u umjetnosti ne teže pomaknuti granice. Upravo to pokazuje kipar Petar Hranuelli. Nakon nedavne izložbe u Galeriji Kraluš u Zelini gdje je izlagao svoje kamene Venere, predočene kao ovjekovječenje svjetske duše (Venera anima mundi ), o čemu smo ovdje već pričali, sada nas u prostoru Galerije memorijalne zbirke Joze Kljakovića u Likovnom centru grad Zagreba, iznenađuje minijaturnom ali važnom izložbom skulptura i crteža ”Zub”. Kipar svoju zrelost dokazuje ne samo djelom (ergon), veći i snagom dovoljnom da napravi ili proizvede predmete vlastitih želja, kako onih koji se zamišljaju tko i onih koji postoje ili se tek sanjaju.

Fascinira fino dorađena plastika skulpture, perfektna bilo da su u staklu ili kamenu (izložene su dvije staklene i dvije kamene), ali još više temeljni odmak od dosadašnje kiparske naracije Hranuellija. Izložbu je moguće opisati i riječima pape Grgura IX da neki izbjegavaju istinu kako bi izbjegli skandal. (Propter scandalum evitandum veritas). Istina je, pri tome, da je po svojom konceptualnom alegorijskom, poetičnom i izvedbenom nivou ova izložba čisti skandal, naravno u pozitivnom primjeru, za naše prilike.

Ono što sada Hranuelli nedvojbeno pokazuje je konstanti kiparski napor koji stvara i oslobađa ne brinući više o ukusima lokalnih impresario i sineasta usmjerenih na klasična ograničenja kiparske poetike. Zub je impresivan umjetnički artefakt. Sad je postao podjednako artificijelni i kao što je i stvarni odnosno organski temelj postojanja. Zub je ono unutarnje i ujedno alkemijskom drvo život koje također ima krošnju (glavu), tijelo i korijenje kao i njegov mistični pandan. Prvi obredni zub vjerojatno je bio neki tronogi riton, čija forma podsjeća na formu zuba s tri korijena, danilske ii hvarske kulture iz kojih prauzora je nastao kasniji grčki iz Kalavarde kraj Kamira na Rodosu. Slika na njemu prikazuje pohotno satira i Apolona koji proganja Herakla zato jer je ovaj ukrao jedan takav čaroban tronogi ćup (zub). Također i Hermesa, koji na brzinu stiže da posreduje. Stariji ritoni uglavnom su crveni, boje boginje i života, i nemaju po sebi slikarije već simbole odnosno magijske ornamente.

Vratimo se izloženim kipovima, jer su oni kruna jednog složenog umjetničkog procesa koji u sebi sadrži poruku koja nije tek stvar spoznaje, nego unatoč gotovo apolonijskoj čistoći i izvedbi artefakta, i dio jedne hedonističke senzibilnosti. Zub sadrži i princip zadovoljstva kojeg pruža i koji nije tek gastrozofski, već nužno i erotski, poput jezika ili uda.

U kompleksnoj predstavi značenja kojeg pružaju ove nove Hranuellijeve skulpture važno je još napomenuti da se unatoč njihovoj očito savršenoj jednostavnosti u njima krije golem historizofski i alegorijski dijalektički naboj. Stoga će se, vjerujem, o njima još dugo i zanimljivo pripovijedati.

Izložba Zub kipara Petra Hranuellija,  Galerija Memorijalne zbirke Jozo Kljaković, Rokov perivoj 4. Zagreb. Vrijeme: 04.10.2018. – 23.10.2018.