Ja? Ja kao ništa. Nedovoljan uvid u realnost; promašena, tobože građanska biografija. Ja kao autor, ja kao čovjek koji radi svoj posao. Temeljiti idiot, uvjeren da je sakrosantno preskakati stepenice vlastitih sposobnosti, još manje cijela poglavlja.
Vaso i ja, gotovo vršnjaci. Specijalna je to burleska. On kao eunuh razbojništva, ćelavac s cvikerima koji je, praćen općenarodnim blagoslovom, dogurao do Branda s Morriconeom u pozadini. Ja kao izgubljen slučaj, pripadnik humanističkih znanosti, višak na pragmatičnom tržištu kapitala.
U nekakvoj hipotetičnoj situaciji, ne bi nam preostalo drugo nego da se fizički natječemo za preživljavanje. Da se sve događa jedan na jedan, da Vaso maše vlastitim borilačkim vještinama, da ja pokušavam pogoditi genitalije, ili oči. U neku ruku, to bi bilo gotovo fer. Ovako, Vasu brani policija, brane ga tužitelji, brani dijapazon institucija. Vaso nije Pupovac, ne može ga se gađati komadima hrane za svega 1300 kuna. Znatno je, upravo neprimjereno, skuplji. S njim se ne može ništa, on je kužna infekcija zbog koje će iz zemlje odseliti još najmanje 500 ljudi.
Vaso je terminalna uvreda, pljuska posred lica, od koje jedva da se je moguće oporaviti. Osobito ako se ima u vidu da je on samo molekula masovne pojave, molekula koja je iz posve pogrešnih razloga imenovana.