Gospođa, sto godina stara

izađe oko podneva sa druge strane uvijek isto obučena povila se ni
kosu ne popravlja u sebe se uvukla ne gleda lijevo desno pravo nigdje
ne gleda samo prođe ne pozdravlja vidjela je ona u svojih sto možda i
više godina mnogo prolaznih pojava vidjela stvorova ljudskih i
životinjskih svih uzrasta svih vrsta od svakuda vidjela i novih kuća
ona što je ovdje najljepša bila postala straćara prva je u ulici
gospođa stanovala prošla je lijepih dana još se ponekad sjeti ponekog
udvaraća prvog kina i ratnih uzbuna svašta je bilo a kao da nije mogla
bi nabrojati barem stotinu imena pokojnika kada bi ih se samo sjetila
ama kome bi zašto bi na lancu oko vrata joj zapisana adresa malo će
okolo tiho priča s nekim s druge strane već joj kaže i vječnost
dosadila u njoj se ništa ne događa i taj se nedogađaj svaki  dan
ponavlja samo nekad bude kiša a nekada je isto tako nema samo ulica
svake godine sve duža kraj joj daleko sve dalje tamo iza gdje mrklina
čeka