Kod hrvatskog mirovinskog sustava najšarmantniji su “stupci”. Prvi “stupac” služi za bacanje novaca. Drugi “stupac” trebao je biti ulaganje, ali ispostavilo se da je isto bacanje novaca, samo što je količina novaca mizerna, pa je takvu mirovinu bolje zamijeniti za državni, socijalni dodatak. To je zbog toga što “mirovinski fondovi”, koje vode elitna grla domaćih brokera, nisu u stanju pronaći i otkupiti ni jednu dionicu koja donosi dobit, tako da ne samo da nisu ništa zaradili, nego su u prazno ulupali i početni kapital. Srećom, postoji i treći “stupac”. Taj se zasad jedini stvarno odnosi na mirovinu, ovo ranije bili su nesporazumi.

Ulaganjem u treći stupac zapravo se ulaže u onih deset godina koje će, nakon mirovinske reforme, hrvatski građanin statistički imati na raspolaganju između umirovljenja i vlastitog pogreba. I s trećim stupcem u jednom trenutku nešto može krenuti u krivo, tako da je uvijek moguće da onaj pravi ispadne četvrti, ili peti. Problem je što ih se ne može preskakati; kako bi se stiglo do zadnjeg, valja uplaćivati u sve prethodne; prvi služi za sadašnje, aktualne penzionere, drugi za krpanje državnih minusa, treći je navodno privatni novac, premda bi svakako bio sigurniji među čarapama. Investicija u posljednjih deset godina života je, dakle, ogromna, a uopće ne uključuje troškove sahrane. Taj,posljednji “stupac” nakon kojeg se s građaninom više nema što početi, potrebno je nekako isplatiti unaprijed, nakon što se aktivira mirovina nastala višestupnim razbacivanjem vlastitih prihoda, od kojih će na kraju u najboljem slučaju ostati 200, ili 300 eura, a ako krahira mirovinski fond, vjerojatno sve skupa pada u vodu, zajedno s onim zadnjim stupcem, u kojem bi stvarno trebali biti novci, pa se sahrana odvija ili na teret nasljednika, ili u masovnoj grobnici.

Ti “stupci” nešto su poput kuglice u triku s prevrnutim čašama: novac je ispod jedne, ali nemoguće je pogoditi koje. A malo nalikuju i na kolce koje je potrebno zabiti u srce preminulog građanina. Da se ne bi kojim slučajem uspravio u lijesu, i zatražio nešto za pojesti.