Piše: Božica Jeušić
IVAN GOLUB, istinski Prijatelj Božji, miran, blag, pouzdan i radosno predan svome zemaljskom poslanju duhovnoga pastira, otišao je na odmor u jedan miran Rajski vrt.
Na zemlji je ostavio tople tragove: bio je zavičajnik, prijatelj, susjed, brat, prenositelj i stvaratelj Riječi, otvarajući prozore duše, dajući ljudima nadu i utjehu, vraćajući nam u sjećanje starinski svijet, kad su sveci zemljom hodali, a lampaši svemirski mrak rastjerivali.
Sve je radio na tih i sabran način, ne podižući glasa i ne tražeći javne pozornosti. Na mnoga je vrata ulazio, nikome o tome ne zboreći. Odradio je ogroman posao višeznalca, koji tka na nekoliko razboja, ne ostavljajući ni jedno tkanje nedovršenim.
Na svakoj stranici svojih knjiga, zakazao nam je mjesto susreta. Na nama je da ne zakasnimo , da ga ne iznevjerimo.
Stric i vujec Golubov, velečasni Ivan, čuva nam mjesto tamo gdje se nadamo dospjeti.
S ljubavlju i prijateljskom tugom zbog gubitka otpravljamo ga i ne zaboravljamo nikada!
Zbogom, velečasni!
radio gornji grad 
