Fotografija: Ognjen Karabegović
Interregnum
Čini ti se da je interregnum,
Ali možda se nikada ne pojavi
Vrijeme nakon vremena.
Možda ostanu zlatne presvlake
I tri tijela sljubljena kao jedno.
I veliki stol na terasi, pogled na
Ulicu, strah od ljetnih večeri.
Glumice spominju nepokretne ljude,
Mallovi su prazni u trenu, dovoljan je
Mig, da kaos nadjača šutnju.
Vozači ne čekaju putnike:
autobusi jure preko granice,
ostajemo sami, izvan hotela.
Ljeti bolesnici nazivaju susjede, a
djeca se skrivaju u paralizi sna.
Znaš li sto je paraliza sna?
To je međuvrijeme bez početka
i kraja, ledena santa zaostala u
posve grubom vremenu.
Vrijeme nakon, kako izgleda?
Možda kao šaka datulja na ženskom
dlanu.
radio gornji grad 
