Običnih stvari: rublja, zvona, staza.
Lišća što čeka neke hitre grablje.
Povijesnih šetnji smjerom putokaza,
Gdje šute odore, vosak, glatke sablje.

U slici grada mačke su i djeca.
Psi, što na svaki korak se uzbude.
Niša je tu i u njoj kipić sveca,
Klupe u hladu koje odmor nude.

Ribica zlatna što mjeri akvarij.,
Pisma koja stignu na bivše adrese.
I fali još samo stari lakrimarij,
Da ljubavne suze vjetar ne odnese.

Potresa nema ni velikih kriza.
Mali grad živi, malo što se mijenja.
Sve stvari ljudi poznaju izbliza.
Pijetao na krovu čuva pokoljenja.

9.studenoga 2018.. Flora Green