Piše: Slađana Bukovac

Naš Ante, ogledalo naroda. Ima PTSP, i psihofarmake zalijeva rakijom i viskijem. Toliko je besposlen da se iz krčme vraća izjutra oko četiri i trideset, kada, temeljito pijan i drogiran, “svašta vidi”. Nitko mu nije objasnio da je to logična posljedica kombiniranja određenih kemijskih spojeva, a da za PTSP nisu baš karakteristične vizualne halucinacije. To jest, za stvarnu dijagnozu, s kojom očito baš i nije familijaran. Ante još ne voli narodne heroje; kao svaki razuman sudionik rata, preferira hohštoplere, i kukavice. Ne voli ni Srbe, premda, vrag bi ga znao, Ljubičići su vrlo često Srbi, ali čudni su putevi naših povijesnih kopulacija, tko tu točno s kim, i protiv koga. Još ne trpi ni komuniste, podsjećaju ga na vrijeme kad demokracije nije bilo ni za lijek, vladao je totalitarizam, a on sam nije ovako ležao kao bubreg u loju, samo u gaćama, i s laktovima iznad glave. (Prema arhivskoj fotografiji, Rade Končar nije bio do te mjere ležeran u odjeći i pozi ni u trenutku kad je strijeljan, a nekako predmnijevam da bi na Antinom mjestu prije fotografiranja zatražio da mu dodaju košulju).

Končar bio je ličko, seosko dijete. Iz nekog zaseoka za koji nitko nikad nije čuo. Ante, što je najcrnje, još bi mogao ispasti i “fetivi Splićanin”. I u njegovoj kući sigurno su vladale nekakve regule, mama je pazila da uokolo ne hoda flekav, da pozdravlja susjede. Ali jednom kad se okitio PTSP-om, “svim što je Hrvatsko”, i mitom o “komunjarama”, shvatio je da su sve to budalaštine. Da je moguće lokati po cijele noći, a potom pokretati ofanzive protiv prošlih vremena. Ante je u suštini dobroćudan, smiješna strana povijesti. Neugodno je što je nekažnjiv, jer donosi izrazito mnogo izbornih glasova. Od njega je zapravo ljubazno što se okomio na Končara, na zub je mogao uzeti nekog znatno nemoćnijeg. A pošto (valjda) ima PTSP, i u alkoholiziranom stanju halucinira, i srećom nije narodni heroj, nego Branitelj nepoznate biografije, i nejasnog ratnog puta, ima olakotnih okolnosti za narednih dvjesto godina, netko bi sve te konstelacije mogao platiti glavom, koja nije brončana, i u historijskoj retrospektivi nadmoćna.