Listopadska djeca

Listopadska djeca rađaju se u danima kad lišće se raspada i pretvara u gomilu žilavih niti. I kada polako ostaju neubrane jabuke na divljim stablima. Ona se vješto kreću mračnim stazama velikih šuma, jer iznad je Bog koji ih čuva. Veliki okrugli Saturn pleše iznad njihovih glava i zavodi ih crnim sokom. Baca im kapi iz Sazviježđa i oni, ako progutaju, postaju sjetni kao starci. Okrenuti unatrag, prema najzadnjem plodu, prema počecima Svijeta. Od niti koje nalaze u vlazi svakidašnje Prirode, oni pletu vijence za nove rituale. Za izlazak iz sjene koja ih je čuvala u nekretanju. Listopadska djeca ne vide Sunce koje sve uzima pod svoje. Ona su na pristojnoj udaljenosti od svega što ide prema nekoj pravocrtnoj liniji života.I ostaju tako nakon knjiške hibernacije.