Piše: Đurđa Knežević

Kad imamo problem s političkom desnicom, osobito onom malo žešćom, dobro ih je pustiti da o sebi, svojim mislima i pregnućima sve kažu svojim riječima. U malo njih, reći će sve o svojim najdubljim političkim uvjerenjima (ne tražimo znanje, veoma je krhko) i tako se staviti na svoje mjesto u ukupnoj slici društva, a da se sami ne moramo truditi da ih tamo smjestimo.

Reče tako Bruna Esih, nakon što je Plenković aludirao na njezinu (političku) sličnost sa Goebbelsom: “Ako sam ja Goebbels, Plenković je Marx”. Mnogi su zgranuti ovom izjavom, jer da je stavila u istu ravan masovnog ubojicu i filozofa. Krivo. Esih ih je stavila u istu rečenicu ali kao opoziciju. Vrlo ih je jasno odvojila i dapače stavila navedenu dvojicu na dijametralno suprotna, nespojiva mjesta. Što i odgovara istini, i upravo tom kondicionalnom rečenicom Esih distingvira sebe od Plenkovića. Ako sam ja crno onda je on bijelo, ili obrnuto. Sa svim tim, saopćila nam je ono što smo znali ali nismo tako razgovjetno čuli, kako je i rečeno na početku teksta, samo što se desničari inače nerado i teško izjašnjavaju.

Koja je pozicija, slika Marxa u svijetu radikalne desnice? U najkraćim crtama, ono što o Marxu “znaju”, što im je rečeno od ideologa kalibra Hasanbegovića, jest da je on tvorac komunizma, a taj je kriv za najveće ljudske (i sve ostale žrtve), mnogo veće od Hitlerovih zločina. Marx je po njihovom “shvaćanju” praktički roditelj Staljina, ovaj pak Tita, a znamo tko su i kakvi su ovi. Rekli su im nadalje ideolozi da Marx i njegovi nisu baš lijepo gledali na nacije i nacionalizam, te da im se zamjerio naš vrli sifilitični ban, ne zbog sifilisa, (to im je bilo nepoznato a i da su i znali, bilo bi im sporedno); zamjerili su mu što je zajedno s trupama carske Rusije, s vojskama hrvatskih i ruskih kmetova, gušio revoluciju 1848. To jest, ono što je revolucija 1848. (i ono što joj je prethodilo) diljem Europe značila, a to je liberalni pokret, tendencija izgradnje ustavne države, ukidanje kmetstva itsl. Sve je to humanistima tipa Esih i zdrug drugorazredno, u stvari nevažno i vjerojatno nepoznato.

Na suprotnom kraju stoji Goebbels. U interpretaciji desnice, taj je pak bio samo Hitlerov ministar propagande, ideolog partije, pitanje je koliko je on znao o pobijenim neprijateljima Reicha. I na koncu, neke ideje i nisu sasvim za odbacivanje. Antikomunizam primjerice. To rovari i danas. Nećemo mi valjda dopustiti zagađenje hrvatske krvi miješanjem. Mnoge su sličnosti između tada i danas; uzmimo, danas imigranti, samo što nam državu nisu preuzeli. A onda opet, koliko je tih Židova tada bilo u Njemačkoj?, koliko su držali u šaci ekonomiju, kulturu… Sliči to jako na Hrvatsku danas. Koliko samo Srbi, potpomognuti jugokomunistima, na isti način drže u šaci hrvatsko društvo. I tako dalje.

Bruna Esih je tu veoma jasna, toliko jasna da ju razumije i najgluplji HDZ-HSP… i njezin NZH, te sve ostale kratice sličnog svjetonazorskog sadržaja. Razumiju tako oni i aplaudiraju, naravno, da je tom rečenicom ona zapravo razotkrila Plenkovića, nazvavši ga najvećim zlom čovječanstva, Marxom. Tako u, kako ga je Esih postavila, dualizmu dobra i zla, Bruni Esih ostaje jedino biti onaj dobri. Goebbels.

Ili…, eksperimentirajmo malo: obrnimo za trenutak odnos, pa rečenicu stavimo u usta Plenkoviću/Marxu, te ona sad glasi: Ako sam ja Marx, onda je Bruna Esih Goebbels. Bi li dosjetka funkcionirala jednako kao ova? Je li optužba da je netko ‘Goebbels’ u ovoj sredini doista optužba? Što je vjerojatnije: da se Esih uvrijedi ili osjeti polaskanom, skupa s društvancem koje joj plješće?

Bruna Esih doista i misli da je Plenković isto što i Marx, i tome njezini aplaudiraju. Njoj pak samoj nimalo ne smeta što je ona Goebbels. Dakako, i tome aplaudiraju.