Dođem na seminar, gro ljudi tamo. Oho! Bit ćemo pametni! I sjednem, ova do mene stalno šmrcka, briše nos, i meni je nekak hladnjikavo. Kaže ona: imam Lekadol. Hoćeš? Reko: hoću, baš mi nekaj nije dobro. I popijem. Kad za cca pol sata, oči ne mogu držat otvorene, scurim sa stolca, pa se opet normalno sjednem, ovaj do mene desno – gleda, nisam mu baš normalna, al se pravi da je sve ok. Odjednom se probudim s glavom – unatrag. Možda sam i hrkala. Nemrem držat oči otvorene, trepćem, dupla slova, nikak vidjet kaj piše na ekranu. Onda se probudim na podu, sfrkana, s glavom na stolcu. Čovjek se pravi da niš ne vidi, kao to je furka neka, dok ne zavapim: – Pa kaj mi je?! Dajte me vratite na stolac! Šušur u našem redu ne prestaje. Ova nalijevo, kaj mi je dala Lekadol i ovaj s druge strane me dižu, ja – obamrla! Moram se sjest na stolac. “Srede me” – kad ja opet – curim sa stolca. Reko: idem van, ovdje nema zraka, umrla sam već par puta. Prisloni mi čovjek ruku na čelo i kaže: Nemate temperaturu…
– Kaj se događa? – pitam ovu što mi dade Lekadol. Scurim sa stolca, zaspem, izgubim dio filma, pa se zbudim na podu, ne sjećam se ničeg. Trljam oči, trepćem, nemam zraka, pa se dignem, oteturam prek cijelog reda, zaletim se u staklena vrata, slova mi plešu: piše “vuci”, prevedem “guraj” Jebli ih vukovi! Svi pogledaju, predavač pita: “Jeste dobro?” – Jel ja vama zgledam dobro? – pletem jezikom. – Pa sebi nisam normalna, a ne dobra, al’ ne znam kaj mi se događa… Di je ovdje izlaz?
Neki čovjek priskoči i otvori mi vrata na koja sam se naslonila. Da se odmorim. Izađem na stepenice, sjednem, umorna ko da sam kanale kopala! I opet skoro zaspem, ali mi je tak svejedno za sve. I dođe ova što mi je dala “Lekadol” i veli:
– Čuj… Umjesto Lekadola sam ti dala Cerson i pokaže mi blistere. Isti oblik, bijele tablete, sve isto osim – učinka.
– Kaj sam popila?
– Tablete za spavanje. Sori… Krive sam ti dala.
– Sam da ne poplikavim. Objasni čovjeku da si me uspavala, a i ne moraš. Sjednem u taxi, isfrfljam adresu i velim: probudite me kad dođemo, do točke “b”, jer ne mrem izgovorit “odredište”.