OTIRAČ NA LANCU

Pred vratima stana držim otirač na lancu
Tu ga je privezala prijašnja vlasnica
Valjda da ga netko zao i pokvaren ne ukrade
Jer navodno ljudi kradu sve
Pa i prljave otirače s dobro utkanom stoljetnom prljavštinom
Možda je nekad bio posebno lijep
Onako tust i nadmen
Savršen za propuštanje smeća s potplata cipela
Bio je to zacijelo otirač svih otirača
I kao takav zaslužio je da ga se veže tim malim lancem napravljenim po narudžbi
Brižljivo pričvršćenim za okvir vrata na najboljem mogućem mjestu
Diskretno
Gotovo nevidljivo
Estetski, ali ne i neugodno
Jer ipak, to je samo otirač
Međutim
Taj ljupki lančić koji bi sasvim lijepo izgledao i kao narukvica
Otporan je
Neuništiv
I što je najgore
Prekratak
Tako da mi dođe žao starog umornog tepiha
i osjećam se loše kad ga vidim tako posramljenog na kratkom lancu
Kako posrće za mojim koracima
Gušeći se u prašini koja iz njega izlazi
A ja se osjećam kao mučiteljica tog bezazlenog, nekoć slavnog tkanja
Koje ne mogu osloboditi
Pa ga samo prekrivam mokrim krpama
Da mu bude lakše
Dok ne promijenim vrata