Sove se rađaju iz jajeta uglavnom svugdje osim u atelijeru zemunska slikara Saše Montilja čije skulpture drvenih i koloriranih mito-poetičkih sova ukazuju na mogućnost da se ovaj drevni simbol mudrosti ponovo svježe uspostavi kao predmet umjetnosti o kojem nije još sve rečeno. Minervina sova, nekadašnja vladarica sutona za koju smo već odavna pomislili da je izgubila kompas, tako se Montiljovim skulpturama lepršavo uzdiže iznad prosječna umjetničkog mraka pokazujući kako ustvari nema bojazni za neku kulturnu iscrpljenost unatoč artističkoj dijakroniji ove mitske prilike (ptice).

Napravljene od drveta minimalnim intervencijama koje slijede prirodu zatečenih oblika i formi same građe, nadopunjene i stilizirane glinom koja sadrži aditive radi bržeg stvrdavanja i obojane uglavnom akrilom, bilo da su izložene kao jato ili svaka pojedinačno, Montiljove sove odišu rijetko pogođenim mito-poetičkim šarmom koji ujedno oslobađa od bilo kakve stereotipne predstave. Bajkovitost, poznata iz slikarskih radova autora (šume, ptice, drveća, Grimm) i ovdje u skulpturi postaje bitan pečat i prepoznatljivost djela. Naracija nečeg čarobnog i rijetkog, gotovo magijskog, ona je dodatna stvarnost u čiju dimenziju ulazimo gledajući, osjećajući i razmišljajući o ovim radovima.

Izložba je treća u nizu što ga je u Memorijalnoj zbirci Joze Kljakovića (Likovni centar grada Zagreba na Rokovom perivoju), pokrenuo kipar Petar Hranuelli, dodajući time novu i toliko potrebnu umjetničku logiku zagrebačkoj likovnoj sceni.

m.g.