Piše: Marijan Grakalić

Pred Božić dva su grada dobila nove spomenike. Zagreb spomenik Dr. Franji Tuđmanu, a Podgorica Joispa Broza Tita. Pitanje je gdje je vrijeme stalo? Jer, dok istodobno u Parizu žuti prsluci ističu primijećenu i za vlasti opasnu parolu ”Dajte nam nešto novaca dok čekamo komunizam”, simbolički se na rubu Evrope događa značajna gesta zahvalnosti za one dobre godine narodu dragog i nezaboravnog ”socijalizma s ljudskim likom”. Također, za današnje društvo za kojeg je jasno kako je već dobrano ogrezlo u rasapu vrijednosti, morala i ideala i kojeg je u Hrvatskoj stvorila Tuđmanova naci-kasta nitko ne bi mogao reći kako ima ljudsko lice. Osim toga, to se dobro vidi i na samim Tuđmanovim spomenicima na kojima niti jedan umjetnik dosada nije uspio da mu pribavi izgled normalna čovjeka. Uvijek ispadnu nekako karikaturalno, bahato i pompozno.

Može se tome prigovoriti kako se radi o umjetničkoj neuspješnosti ili nemaru, o tome kako je Titov spomenik tek monumentalan i ništa više, ali to ništa ne spašava stvar kad se radi o Tuđmanovu liku i djelu. Kao neko prokletstvo on uvijek ispadne loše poput lošeg režima. Kao da se povijest tu osvećuje na bizaran način. Ne zato da bi nas nečem naučila nego zato da bi mi promatrajući te stvari lakše shvatili gdje je vrijeme stalo. Takvu imanentnu osvetu nisu doživjeli ni Neron, ni Staljin, a bogami niti ”prosvijećeni vladari” brojnih azijskih despotija. Unatoč Evropi i tzv. kulturi, i njihovi su spomenici bolje izgledali od Tuđmanovih. Ovi njegovi svi skupa ne mogu Titovu ni čizmu da obrišu.