Stefan Simić: E moj Davide

E moj Davide

Sve što je trebalo da imaš, imao si
Lepotu, pamet, stav, hrabrost, talente
Divne roditelje, sestru, prijatelje, sve što čovek može samo da poželi
Uvek okružen lepim devojkama, prvi u mnogo čemu
Snažan i odvažan

I onda, ti takav, zasmetaš

Zašto
Zato što si bolji

Zašto
Zato što si jači u svemu

Zašto
Zato što imaš ono nešto o čemu oni mogu samo da sanjaju

I šta bude
Reše da te se reše
I to ne za jedan dan, pucnjem, nego te mrcvare danima
I još te bace u kanalizaciju

Kao da si najgori kriminalac, zločinac
I ne samo to, još te proglase samoubicom, narkomanom, lopovom

A ti nisi ništa od toga, apsolutno ništa, ni približno

I ti monstrumi su i dalje na slobodi
Čuvaju jedni drugima leđa
Ćute, skriveni

Naravno, da je pokret PRAVDA ZA DAVIDA sekta
Naravno da je usmeren na rušenje države
Naravno da su ljudi koji podržavaju pokret izmanipulisani

Kako da ne

Samo je gospoda koja te ubila pravedna
I oni koji zataškavaju slučaj

Nego znaš šta je najstrašnije, dragi Davide
ŠTO TI NIKADA NISI DOBIO PRAVU ŠANSU

Da im dokažeš da si bolji, onako u lice

Ali vidiš šta je ironija, prijatelju
Što i ti mrtav, jači si od svih njih živih
Razbijaš ih samo tako, uteruješ im strah u kosti
Svuda te ima, tvoj dragi lik i tvoje reči

I tek će da te bude…

A gde su svi oni, skriveni, ćute
Kao najgore, da ne kažem šta…

Progonićeš ih do kraja života
Njihovo sećanje dok te drže vezanog i muče

Kao i svest o tome da tebe podržava mali milion ljudi
A njih prezire

Umesto da neko od njih prizna
Izađe pred lice pravde, olakša sebi, svojoj savesti
Spase dušu, ako mu je nešto od duše ostalo

On ćuti

Vidiš šta je sudbina, druže

Sto puta si jači od njih i u smrti
U svemu
Ni sada ti ne mogu ništa, osim da se skrivaju i da te mrze

Vidiš šta znači kada si pravi čovek, pravi ostaju uz tebe
Do kraja

I kada te nema

Ima te više nego ikada, igde…

Takav kraj ne zaslužuje niko
Ni najgori a kamoli najbolji

Zato je tvoj otac u pravu
I svi oni koji su svakodnevno uz njega

Tvoj otac zna i ti ljudi znaju
Osećaju
Da treba da budu tu

Treba ih podržati iz milion razloga
A najviše zato što tebi nije data šansa
Da postaneš sve ono što si mogao da budeš

A mogao si bukvalno sve
Šta god poželiš
Svojom pameću, stasom, glasom

Nisu ljudi koji su stali iza tebe budale
To je kolona na kojoj bi svako mogao da ti pozavidi
Ti zaslužuješ tu kolonu
I još mnogo veću, najveću…

Zato smo svi mi, maltretirani na razne načine
U tebi prepoznali svog heroja i pravednika
Koji nije pao uzalud

A u tvom ocu
Zaštitnika svih nas
Koji govori ono što mnogi od nas misle a možda ne smeju da kažu

Pobedio si Davide
Veruj mi

I ti, tamo negde
Vrediš više nego svi oni živi, zajedno, na gomili

Jači si, ne mogu ti ništa
Ni sada, ni tada

NIKADA