NAPRIJED
povuče me jutro naprijed
pritisne mi leđa
tebe odgurne
ti staneš točno u mene
otvoriš kofer pun riječi
one zapnu za mene
pa se pomakne
uho
oko
jezik koji još nisam naučila
ja sam sad ti
mi
oni
što plutaju u struji
zvukova plavetnila
prelijevajući se u krv
nastavljajući tamo
gdje je netko jučer stao
i nikad nas nitko neće naći
onakve
kakvi smo danas bili
radio gornji grad 
