(Susret kraljevića maminog s duhom oca njegova, partizana, a ispod Jajce kasarne, u Husinoj kavani na Čaršiji, iza ponoći)

Nikakvih dvojbi nije bilo moj oče velika je borba bila sve poslije postade utvara „filozofija” u njoj smrt zločin zavjera lažna stvarnost lažljive vlasti jasnije mi brzo postade u duhove valja preći onim boljim ljudima otići ovdje ne ostajati ovuda ne hoditi ma još malo jesam neka sam pa sam gorčinu i smrt iskusio nesreću dodirnuo mnogo toga spoznao

A sada te pitam oče (do tvojih godina dođoh) gdje je tvoje oružje tvoji mačevi gdje tvoji hrabri borci pobjednici gdje iz udžbenika izbrisani junaci evo me oče sada pod balegom tvojih neprijatelja ležim pobjedu mrtvim zlikovcima ste predali mene srećom strijela ne ubi u daljinu me protjerali s koje se ni jedan još vratio nije živim i ne živim daleko od utvara od hvale zločinu i njegovu kralju pobjedniku

Sve oče moj kažu prije bila tama svako svjetlo prošlih dana pokri zavjesa iza nje ni tebe ni mene (svijet smo duhova) ni zemlje ni neba ni vode otkuda smo. A ipak znam bila je zemlja i kraljevi i kraljica mater mi i sreća iako ne znam je li ili nije svima bila dobra neka svako za sebe kaže mene umor savlada nije mi do govora nikako do povratka samo do tihih sjećanja sjena sam onih dana i još uvijek ako zatreba strijela partizana