Pismo Branku Ćopiću

Gledam na mjesto s kojeg si otišao
Bio sam dijete
Kad si odlučio da ne možeš više da ostaneš
Kad si iz razloga koje tada nisam mogao ni znati
Ni razumjeti
Shvatio da ovo nije svijet
Kojeg si usanjao svojim pričama
I kojeg si pokušao u svojim pričama
Pretvoriti u neki bolji
Topliji
Ljudskiji
Djetinjastiji
Stojim ovdje
Večer se spustila nad Beograd
Ovaj most pod nekim čudnim svjetlom
Skriva priču o tvom odlasku
Zima je
Nema vise snjegova iz tvojih priča
Toliko je toga iz tvojih priča
Nestalo iz ovog svijeta
I toliko tog tvog svijeta
Naprosto ne postoji više
Bojim se
Dragi Branko da je bolji svijet
I da su bolji ljudi
Bili tek izmaštani u tvojim pričama
I izmišljeni negdje u tvom srcu
Gdje su postojali
Neki drugi ljudi
Neke druge zemlje
Neki drugi krajevi
Neka druga mjesta
Neke potpuno druge boje
Bio sam dijete kad si otišao
Večeras stojim ovdje
Gledam na mjesto s kojeg si otišao
Tada nisam mogao da shvatim
Kako si tako otisšo
Ej
Ti koji si najljepše priče mog djetinjstva
Ispisao
I najljepše krajeve i ljude opisao
I napisao sva ta djetinjstva
Nitko poput tebe
Ne bi mogao napisati
Tu jednostavnu
Potpunu dobrotu i ljubav
Gledam dragi Branko most s kojeg si pobjegao
Ovom svijetu
Bio sam dijete
Kao ona djeca iz tvojih priča
I nisam mogao razumjeti takav tvoj odlazak
Kako bih uopće mogao!
I, znaš i mene stigao ovaj svijet
Stiglo me sve to što se nikakvim bajkama
I pričama više ne može uljepšati
Niti popraviti
Ni sakriti
Isti demoni
Iste utvare
Iste sjene
Stvarnosti
Dočekale su me između bajki
Dragi moj Branko
Gledam mjesto s kojeg si otišao
Sad vidim ovaj svijet
Tim tvojim pogledom prije odlaska
Onakav isti
Iza maske
Iza svih ovih kulisa
Iza svih nasmijanih lica
Sad znam dragi Branko
Ono sto nikad kao dijete nisam mogao
Niti pomisliti
I što nikad ne bih vjerovao
Jer vjerovao sam u tvoje priče
Sad ipak znam
Ljudi i poglede lažu
I osmijehe lažu
I dodirima lažu
I sam sam lagao dragi moj Branko
Jer sam nekako mislio tim lažnim sobom
Od njih lažnih pobjeći
Gledam mjesto s kojeg si otišao
Znam
Pokušao si barem tako spasiti svijet
Iz tvojih priča
I sačuvati osmijehe i tuge
Svih tih likova
I sve boje
Dragi Branko
I danas me rasplaču pojedine tvoje priče
I danas mi je teško
Kad čitam Baštu sljezove boje
Ne zaplakati nad nekim rečenicama
Stojim ovdje
Na mjestu tvog odlaska
Večer je nad Beogradom
Gledam tvojim pogledom
Plačem nad time koliko smo postali lažni
Od ovog svijeta
Kolji nas je pretvorio u nenas
I neke nas koji nismo mi
Dragi moj Branko
Sad znam zašto je otišao
Onaj koji je napisao sve tople priče mog djetinjstva
Teško je nama koji vjerujemo u bajke
I toplinu osmijeha
Prihvatiti stvarnost ovog svijeta
Kad nas uvuče u svoju hladnu
I surovu lažnost
Dragi moj Branko
Stojim ovdje
Gledam svijet tim istim pogledom
Ne znam gdje je nestao onaj mališan
Koji je čitao tvoje priče
Ali znam
Sad te razumijem
Poslije svih svih godina
I razumijem
Svojim si odlaskom
Pokušao spasiti
Svijet izmaštan
Istinom
Srca
Gledam na mjesto s kojeg si otišao
Nisam više dijete
Tek još jedan
U ovom svijetu
Daleko
Toliko daleko od onog svijeta
Iz tvojih priča
Stojim Branko
U ovoj beogradskoj večeri
Čudno je osvjetljeno ovo mjesto
Sam sam
Došao sam te pozdraviti
Gledam davno izgubljenim pogledima
U pogled
Tvog odlaska.