ČITAJTE VELIKE PJESNIKE

Kakav je to život bez glazbe
Ali to je nemoguće,
jedan ritam oduvijek vodi drugome.
Čovjek ga čuje uključivši tokarski stroj
ili dok majka lupa jaja.
U susjednoj sobi je pisaći stroj.

Dva automobila ljute se jedan na drugog.
Beba u prizemlju opet se upiškila.
Sjećam se glasa mrtvog prijatelja.
Sve se glasa u isto vrijeme.
Glazba će nas sasvim prožeti…

Odgovaram svima koji su mi poslali pismo
kao i mnogima koji mi nisu pisali.
Čitam knjige i sve čega se dotaknem, beskorisne hrpe slučajno
sakupljenih besmislica zbog kojih, u bezrazložnom strahu
svakog dana padam kroz vrijeme i prostor
na svoj smiješan način, pamteći jedino ono što osjećam,
ali ne i selo sa svojim licem smrti,
niti išta što bi se u potaji unijelo u automobil.

S neudobne stolice premještam se
u smeđi kožni naslonjač
dok se dan sporo vuče. A tada napokon
prelazim na kauč, dopuštajući duhu da napusti
umorno tijelo i slobodno luta.

U posljednje vrijeme on čezne za pašnjacima na kojima su krave pasmine Holstein.

Svake večeri naiđe određeni trenutak kada moram pustiti neku zbilja razornu rock and roll glazbu i počešljati svoju kosu u zastrašujuću frizuru špiljskog čovjeka. U svom stanu napravio sam štetu od dva ili tri dolara za tek jedan sat prepuštanja bakhovoj, dionizovoj svečanosti i revoluciji ovog sjajnog, ispraznog života, toliko opčinjavajućeg da vas isprva hipnotizira, a potom uspava; jedino što se nikad ne zna kako će završiti. Čudno je to što se nitko nikad ne žali. Je li to ono čega sam se bojao sve vrijeme? Sviramo istu pjesmu, a nitko nikad nije čuo ništa.

Ljudi čitaju pjesme kao da čitaju novine, gledaju slike kao da se radi o iskopinama kakvog velikog tržnog centra, slušaju glazbu kao da slušaju zgusnute zvukove u vrijeme špice. Oni čak ne znaju tko se komu nametnuo, što će ondje biti izgrađeno (i kada, ako se uopće ikad išta izgradi). Oni odlaze kući. To im je jedino važno. Da stignu kući. Da kući stignu živi.

Dakle, prilikom provale nešto je pokradeno. Obiteljske dragocjenosti. Majčino prstenje, očeva dugmad za manšete. Oni odlaze na daleki otok na kojem su i opljačkani. Posvuda je isto. Čitajte velike pjesnike, slušajte velike skladatelje. Posvuda je isto. Majstori. I kradljivci.

(Prepjev: Vojo Šindolić)