Kako se koncesija na zemlju u Slavoniji pretvorila se u političko leno

Slikovnost: Satan Panonski

Piše: Ivan Lovrinović (Facebook)

Pred svojim očima sam gledao kako se vrši pritisak na načelnike i gradonačelnike iz Slavonije i Baranje s ciljem potpisivanja ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta koju bi koristili stranci koji su preuzeli Agrokor.

Taj pritisak nije bio agresivan već onako fini politički uz prisutnost predstavnika ministarstva poljoprivrede, gospodarstva i DORH-a. Načelnici iz Slavonije i Baranje u većini su izgledali zabrinuto pa i pomalo uplašeni.

Predstavnik DORH-a je dao dodatno objašnjenje, do sada neizrečeno, da čak nije bitno hoće li oni potpisati ili neće jer je Lex Agrokor odredio da novi vlasnici nasljeđuju koncesiju! Svi su u dvorani bili zabezeknuti. Očito je da se sve unaprijed pripremilo da se pogoduje interesnim skupinama.
Po Zakonu, načelnici smiju potpisati ugovor samo do milijun kuna, a više od toga mora odobriti gradsko vijeće. Raspoloženje na terenu je takvo da ljudi većinom to ne žele. Rekao sam da kada bi to netko učinio mještani bi ga smatrali izdajnikom. Na tu moju izjavu skoro je podivljao jedan, očito HDZ-ov načelnik. Inače, prethodni ugovor o koncesiji potpisao je tadašnji ministar, a ovaj sada želi taj posao prebaciti na lokalne dužnosnike da oni snose sramotu toga čina u svojim sredinama.

Poručio sam im svima da ne produže koncesiju strancima i da tu zemlju (oko 30 tisuća hektara) dodjele malim i srednjima poljoprivrednicima i OPG-ima koji će platiti potrebnu zakupninu. To je stav naše stranke.
Rekao sam im da će time sačuvati selo i ljude da ostanu raditi sa svojim obiteljima i da im država isplaćuje poticaje umjesto velikim firmama. Agrokor je od poticaja plaćao zakupninu koja se kretala oko 300 kuna po hektaru godišnje!
Upravo je takav koncept rasturao male proizvođače a ljude tjerao u inozemstvo.

Jasno sam vidio kako su zastupnici vladajuće koalicije rukama i nogama uvjeravali te ljude da trebaju potpisati ugovore i bili su bijesni na mene što unosim nemir i dovodim sve to u pitanje.

Nitko u stvari ne zna tko su sve pravi vlasnici Agrokora. Ruske banke su nedavno najavile u Davosu da će do ljeta prodati svoje udjele. To zemljište nije bilo gdje već uz granicu s Mađarskom i Srbijom, a to je pitanje nacionalne sigurnosti. Što ako novi vlasnici otpuste većinu ili sve domaće radnike? Ili dovedu strane, jeftinije? Takvih dilema i obveza u gospodarskom programu novih vlasnika Agrokora nema.

Dakle, rješenje znamo i sve je pitanje političke volje koja kod ove Vlade nije usmjerena prema našim građanima.
Podržite nas kako bismo svoju zemlju obrađivali i na njoj zadržali domaće ljude. Ne želimo zamjenu stanovništva i da nam drugi kroje budućnost.

Težak je zrak bio taj dan u dvorani i poželio sam otvoriti širom prozore i vrata.