Uz izložbu Alane Kajfeš u Likovnom centru grada Zagreba, kuća Kljaković na Rokovom perivoju

Piše: Sunčana Matić

U kiparstvu ženska imena su rijetka. U Hrvatskoj žene umjetnice u prošlosti se ignoriralo, posebno kiparice koje su neprimjetno djelovale u sjeni muških imena, npr. Ruža Klein. Stoga vrijedi podržati talent i rad mlade kiparice, koja se projektom “Transparency” umjetnički izražava propitkivanjem razgolićenja. Za takvo što, potrebna je hrabrost u današnjem još uvijek konzervativnom društvu. U društvu u kojem žene mahom preuzimaju inicijativu, postaju (u poslovnom svijetu) vukovi – muškarci, pritom gube putenost i ljepotu promjene najsavršenijeg i najljepšeg djela majke prirode – ljudskog tijela, ostaju u svojoj prolaznosti i hladnoći same.

Osjeti se iz radova Alane Kajfež da nešto nedostaje. Da toplina koju endogeno zrače stakleni odljevi nagog ženskog torza u tom intimnom, beskonačnom prostoru, nestaje, ne vraća se. Osjeti se zvuk tišine, krik žene što kazuje: “Ovdje sam, a odgovora nema i nema…”