AUTOPEJSAŽI
(52 nazgrapne minijature nalik životu dok se jednom oko Sunca okrene)

1.

Ne mogu pričati o istinama

Moje boli nit’ žuto lišće ne zna.

Kada bi rekao sve što dušom ćutim

Vi bi naprosto umrli od smijeha.

2.

Ja ne mogu a da nisam

Pa ipak svakoga dana ponirem.

U teški, mračni vjetar

I u istinu iz koje izvirem.

3.

Ja sam krinka ovog svijeta

Slatki privid što talasa.

Na čistini rađat ću se

Dok me tmina ne nadglasa.

4.

Toliko sam patnje – stiješeno u sve

Da ni briga u moju kuću neće.

Sijevam kao nepomično vrijeme

I istina od mojih stopa naglo se okreće.

5.

Popuštam pod pritiskom

Sitnih milijun tona boli.

Volio bih majko nazad kući

No prva ljubav mora da se preboli.

6.

Zašto me se kloniš dragi brate

Zašto nećeš da mi grijehe praštaš?

U jecaju ne prolazim išta poput usamljenosti tužno

A ti i dalje s moralima za sitne pare kartaš.

7.

Vrijedi li pjesma jedne cigarete

Zar na prstima plikove rađa?

Sanjam mirnu, plitku vodu

I izmorenu dušu što s njom se svađa.

8.

Na uglu sam potencijalne povijesti

A evo dani već nemile mi broje sate.

Kad s ivice propasti u život čovjek propusti da se baci

Ni bogovi vječnost ne mogu da nam vrate.

9.

Nekada riječi moralno zakažu

No stihovi ne odgovaraju nadređenima.

Biti blijedo, sterilno pismen

To me ni u ludilu ne zanima.

10.

Slobodan sam, sretan čovjek

Sve dok ne opkole me snovi.

Tad o tebi srce sanjam

I jadikujem što nesanica me ne lovi.

11.

Pjesme ne dotjerujem

Nit s pažnjom u njih trpam sklad.

Vrijeme je ljigavo i mlako

A ja umirem mlad.

12.

Starci su hladne krhke biljke

A grane im polomljene krive.

U njim’ nešto čudno ima

Bit će da previše žive.

13.

Previše je u meni munje

Rijetko kada osjećam glad.

Dođi patnjo rastjeraj muke

Kako inače da u skladni dođem had.

14.

Mjesec mrko nebo napusti

A sunce o ponoć stane sjajit tajno.

Rodi li se pjesma noćas

Voljet ću je beskrajno.

15.

Etiku u smeće bacam

I radujem se tebi grano.

Što učini ti sretno dijete

Da postojati lako tebi bude dano?

16.

Ako dobroćudna ima boga

Nek’ ne likuje i u postelju nek’ ne viri.

Volio bi i ja spavat rado

Na nebu dok mi oblak kosu diri.

17.

Neki misle za daleko u sutra

A ja još nisam shvatio ni jučer.

Kako oni za godine unaprijed mogu disat

Kad ja još uvijek ni svoje ime ne znam napisat.

18.

U planovima često gube riječi

I svoje misli darivaju budućoj moći.

No ja to ne mogu i ne želim

Jer ne znam što ću sutra i hoće li to sutra doći.

19.

Što li ću večeras radit

Ako draga uskratiš mi grudi?

Naime znam da svijet je mnogo

Ali zbilja rijetke znaju biti čudi.

20.

Noćas pored tebe planiram leći

I o ljubavi te priupitat.

No odgovora ne očekujem

Jer u životu se može jedino skitat.

21.

Kad me tvoja brada nježno dodirne

Ja sav sam kao snijeg.

Neko vrijeme ostajem

A onda s proljećem dajem se u bijeg.

22.

Moj prijatelj je nestao

Kako, zašto, ne znam, ali sumnjam.

Moj prijatelj je nestao

Jer je nestalo i svijeta.

23.

Danas sam se zaljubio

Jasno samo u tebe.

I neću da odem spavati

Jer u snovima poljubac umjesto vreo, poput inja zebe.

24.

Ima li išta što nisi ti

Opijen pjevam.

Ti me stvarno voliš i ljubiš

A ja i dalje zagrlit te oklijevam.

25.

Moja mora postaju preteška

Ne smijem te više gledat.

Uz tebe tako daleku

Ja morat ću se predat.

26.

Nemoj da mi pišeš dok sam daleko

U svim pojavama svijeta vidim te i ne brinem misliš li na me.

Znam da si ovdje i da bi prije propao svijet nego naše blizine

Ti mi osjećajima maši, a ja ću također po zvijezdama slati svake noći buket cvijeća samo za te.

27.

Sitne su muzike

Ogromna neba.

Vjetar nerve draži

Poljubac mi treba.

28.

Ptice su padale

Kao suze s lica moga.

Jednom vidjeh tebe

I tad upoznah boga.

29.

Poklanjam ti komad svoje vječnosti

No samo ako pogodiš što upravo radim.

Vjerovala ili ne ja možda jesam sretan lik

Ali svejedno se nemilo u postojanju davim.

30.

Nisam pjesnik niti boem starog kova

Već mehaničar vlastite patnje.

Molim te pomozi ponovno da krenem

Brinem da ne upadam u stare ofucale tlapnje.

31.

Već je mrak progutao svjetla

I sve posljednje putokaze naše sreće: sjene.

Kad ono na stazi tamnoj nešto zatreperi

Bijahu to moji svjetionici, mile oči njene.

32.

Plašila si se povijena uz mene

I drhtala pred nadolazećim koje je ljepota.

Zvuči čudno, strašno, ali nije, jednom kad se navikneš

Vidjet ćeš da ni smrt nije ništa drugačija od života.

33.

Mir u nemiru

Drijemež u proljeću.

Kao ptica mala

Ipak poletjet ću.

34.

Ovaj naš život, nažalost

Ništa drugo do ustajala voda.

A ja se i dalje poput djeteta  brčkam

Kao da izlaza nema i kao da samo tako mora.

35.

Nije bitno što će sutra donijet

Sve je to toliko bezvrijedno i sitno;

Kada su oblaci tako veličanstveni

Dok se sunce probija kroz njih.

36.

U tužni smiraj dana

Vidi, sunce nebom pada.

Dvije ptice, jedna grana

Srce mi gasne, upravo sada.

37.

Sve je dalje zemlja

I vjetar nemilo puše.

Sreća ne da se vezat

Usamljene ostaju duše.

38.

Ruke su hladne, blijede

Skoro uvijek pijem sam.

Zakoni rijetko kada vrijede

Svoju slobodu neću da predam

39.

Zašto su putevi svi raskrčeni

Ima li nešto što u trnju sja?

Umirem od tuge noćas

Crna zemlja glasno doziva.

40.

Ako budeš iskrena i dobra

Želiš li da poklonim ti cvijet?

Meni ipak do cvijeća nije

Radije iz ljubavi darujem svijet.

41.

Kada volim, volim strasno

I strahove više ne poznam.

Kada volim, volim tebe

A za mene je prekasno.

42.

Imaju li lađe jarbole od mjedi

Dušo zašto ploviš sama?

Vidim netko na provi sjedi

To ti čekaš da proguta te tama.

42.

Sve što napravim nikako ne valja

Ali zar ta sitnica da me brine?

Imam sitno u plućima daha

I cijeli život što puštam da gine.

43.

Svi smo to već prošli

I svi ćemo to još proć’.

Tako silno život se ponavlja

Ali sreća uporno odbija doć.

44.

Sve što pišem

Zadano je, nužno.

Riječi će me ubit

Ima li išta više tužno?

45.

Lupaj, buči i ne brini

To mrtvi zovu tvoje ime.

U visine nek’ se vine

Duša koja ima s čime.

46.

Ako ti kažem da te volim

Hoćeš li šutjet kao gluva kuja?

Ili ćeš prijateljima, priznati, reći

Da u tebi slatka ljubav buja.

47.

Sjećaš li se rastanaka dobro?

Sve su uspomene sjene.

Možda mladi, mali mjesec

Možda u tajni istina vene?

48.

Daj mi drvo da otrgnem ti granu

List, život, sve što snivaš.

Daj drvo kaži mi sve što imaš

Pa da i ja umjesto tebe mogu da bivam.

49.

Kakve veze ima što umjesto kuće

Sagradio sam trošnu baraku.

Na zemlji ionako ja ne mogu da živim.

To što volim, vječne kule su u zraku.

50.

Na valovima smiješan

Plivati neću, a nije ni da znam.

Na valovima tužan sjedim

Otvarajuć’ nigdine tako prokleto sam.

51.

Jučer umrijeh i tebe se sjetih.

Nakon starosti opet mladost teče.

I postanem tužan, sjetan i tih.

I slušah kako srce peče, peče, peče.

52.

Koraci što odlaze

Eto već su daleko.

I ja ću za njima

Sa zemlje negdje preko.