Jedan se lik posvadio sa svojom curkom i ona ga je napustila. Da joj se osveti macolom je na parkiralištu razbio svoj auto, skup i nov, sportski nabrijan. Radio je to više od pola sata, a nitko od stanara u zgradama uokolo nije pozvao miliciju. Problem je bio u tome da sve se to dogodilo ispred moje zgrade, a pritom je vratima svojeg auta razbio i vrata na mojem koji je bio parkiran pored. Saznao sam kako se lik zvao, zatražio kopiju službene zabilješke milicije (bilo je to 1989.) koja je ipak na kraju došla i podnio tužbu. Nikada se nisam naplatio jer lik nije imao stalnu adresu, a ja je ni nakon dvije-tri godine nakon događaja nisam sam mogao saznati.

Milicija, a kasnije i policija tada me je uvjeravala da traženje tužene osobe s imenom i prezimenom, ali bez adrese nije njihov posao. Nedugo nakon toga počeo je rat, ja sam otišao u obranu domovine i dobio besplatan prijevoz od države; vozili su me od bojišta do bojišta, sveukupno tri, a da nisam potrošio ni kune (tada Hrda). Rat je završio i ja sam se vrati kući. Svoj auto s razbijenim vratima jedva sam spasio; dok sam bio na ratištu netko od dobrih susjeda primijetio da ga nitko ne vozi pa su ga umalo paukom odveli na deponij, spasila ga je supruga.

U mladoj demokraciji sustav je polako ali sigurno profunkcionirao. Ja sam se tada sjetio onog nesretnika sa macolom i nekoliko godina kasnije iz pouzdanih izvora sklonih HDZ-u saznao sam da je lik u početku rata u susjednoj državi, a sa svršetkom ovog našeg, službenim kamionom jednog ribnjaka u blizini Zagreba, dakle pod izlikom da prevozi hranu (ribe), na crno Bosancima prevozio oružje. Negdje u jeku te djelatnosti je na kraju poginuo i tu je mojoj priči kraj.

Kad usporedim moj slučaj s ovim svježim novinarke Klancir koju je po privatnom nalogu posjetila policija e da bi se saznala adresa kako bi je jedan visoki dužnosnik HDZ-a tužio (privatno) padne mi na pamet koliko nam je dobra promjenom sustava iz onog mračnog doba jugokomunističke diktature, zapravo donijela ova demokracija. Sretan sam da živim u uređenoj i civiliziranoj zemlji gdje vladaju red i zakoni.

Kad se sjetim svojeg slučaja, drago mi je da će odvjetnik župana Sisačko-moslavačke županije dobiti traženu adresu, a još mi je draže na djelu vidjeti kolika je spremnost represivnog aparata koji vrši svoju dužnost prema zakonu (a sve u službi nas građana) i prije nego je podignuta tužba protiv paranoične novinarke koja je oko najobičnijeg javnog legitimiranja u vlastitoj redakciji podigla toliku halabuku.

Nakon svih onih tužnih slučajeva povezanih s progonima i tužbama protiv novinara evo nam napokon i jednog koji drastično mijenja sliku o državnim institucijama koje samo rade svoj posao. Predano i lojalno – sve bolje i bolje, revnije i revnije.