Pročitao sam u „Večernjem listu“ najavu za Lapidarij. Kaže ‘nastupa Šarlo akrobata i Električni orgazam, iz Beograda’. Kakvo ime za bend! To moramo ić vidit. Orgazam je završio u rusvaju, svi smo otkačili. Onda je došao Šarlo i svi smo zanijemili. Pa rekao mi je Koja o čemu se radi. Pa mu nisam vjerovao. To je bio jedinstveni trijumf, svi su pali na pod!
Piše: Ozren Štiglić Oki
Došli smo u Beograd u pol sedam ujutro, sjebani od stajanja u vlaku (svi, ali baš svi su se vraćali s mora). A jebe se nama, sad fino pred SKC i to. Sjedili smo na klupi u parku otprilike 10 sati, dobro, imali smo pljuge i bili smo mladi. Niš nam nije falilo.
U SKC-u našli smo na kraju Koju, on je brbljao nešto nesuvislo o bendu Limunovo drvo, da koji su to šupci, ali nas je na kraju spojio s nekim ljudima koji su nam osigurali konak. Ostali smo Žuti i ja u Beogradu pet dana, na stanu i hrani kod Kaće i njezine mame, jeli smo goli pasulj i pili vodu jer nitko nije imao para. Bilo nam je sjajno, i ja sam se uspio nesretno zaljubiti u Kaću, koja je imala dečka koji ju je grizao po vratu.Dosta kasnije u Zagrebu, pročitao sam u „Večernjem listu“ najavu za Lapidarij. Kaže ‘nastupa Šarlo akrobata i Električni orgazam, iz Beograda’. Kakvo ime za bend! To moramo ić vidit.
Odemo frend Peki Grmuša i ja u Lap, tamo stolci ispred bine, nas tridesetak posjetitelja. Muvam se naokolo i snimim Koju. ‘Jebote, šta ti radiš ovdje?’ ‘Jebote, sviram u najboljem bendu na svetu!’ Ajde da i to vidimo. Tu smo nekak shvatili da se radi o dva benda, al nismo bili baš entuzijastični.
Sjedimo Peki i ja u prvom redu, neki tip sumnjivi pokraj nas. Orgazam me je odmah kupio, Gile krokodil i Marina koja fura taj gruv s puno svinga. Jako mi se svidjelo. Tek će ovaj idiot koji sjedi do nas ‘Skidaj se!’. To smo nekak otrpili. Kad je viknuo ‘Vratite nam pare!’, moj drug Peki ustao je i izbrojio mu dinare za ulaznicu i poslao ga van. Moj drug Peki. Car.
Orgazam je završio u rusvaju, svi smo otkačili. Onda je došao Šarlo i svi smo zanijemili. Pa rekao mi je Koja o čemu se radi. Pa mu nisam vjerovao. To je bio jedinstveni trijumf, svi su pali na pod. Nevjerojatna večer.
Poslije smo se svi družili, organizatori su vodili bendove na još jednu svirku u Saloon, a večer kasnije svirali su u Jabuci. Pratili smo ih i u Hotel Internacional, gdje smo se svi fino dovršili.
Rekao mi je poslije Gile, ‘Jebote, ko u Londonu!’