Od rata naovamo nikad se hrvatski zrak nije punio tolikom količinom tjeskobe. narod doslovno podijeljen, od grada, sela, predgrađa, sjevera, juga, istoka, zapada, mjesnih prćija, bajbuka, školskih zbornica, knjižnica, umjetničkih krugova do kič špica. pikzibneri demonstriraju vjeru kao što se demonstrira sila, grčevito najglasniji baš oni koji ne znaju ni tri riječi očenaša, eksploatiraju nacionalne simbole baš oni koji su do jučer čučali po partijskim sastancima ne pročitavši ni komunistički manifest u strip verziji. dakle, lažnjaci. obično sve što je lažno, prijetvorno i nezdravih namjera izaziva tjeskobu. osjećaj koji nas tišti i u slučaju da smo napojeni i nahranjeni. bez puno naklapanja i teoretiziranja narod mudro i iskustveno zaključuje: isplivala je najpokvarenija riba, a kozmetička industrija nabija slogan: zato jer mi to zaslužujemo.