Dejan Đorđević: Kolika je danas ustajalost pesme u vazduhu

Kolika je danas ustajalost pesme u vazduhu

Moj poštovani pesnik
počiva na starom groblju
već desetak leta
u starim pohabanim cipelama
starom zimskom kaputu
i izbledeloj košulji.

Zasadili su lale oko njegove humke
a on ih nikada nije voleo
govorio je za života:
ruže su moje cveće
i njihov je miris.

Moj poštovani pesnik
patio je od ustajalog vazduha
na fakultetu, u kafani, u stanu
stalno je bio na ulici.

Pisap je gledajući u nebo
učio svoje pesme napamet
grejao u svom srcu
i ljubomorno čuvao.