POPULISTIČKI MANIFEST

Pjesnici, izađite iz svojih radnih soba,
Otvorite vaše prozore, otvorite vaša vrata,
Predugo ste se skrivali
u svojim zatvorenim svjetovima.
Siđite, siđite
s vaših Russian Hillsa i Telegraph Hillsa,
vaših Beacon Hillsa i Chapel Hillsa,
vaših Mount Anolguesa i Montparnasseva,
siđite s vaših brda i planina,
izađite iz vaših šatora i palača.
Drvosječe i dalje obaraju stabla
i u šume više nećemo.
Nije sada vrijeme za meditiranje u njima
dok čovjek spaljuje vlastiti dom
da bi ispekao odojka.
Prestanimo pjevati Hare Krišna
dok Rim gori.
San Francisco gori,
i Moskva Majakovskog bjesomučno troši
fosilna goriva života.
Noć i Konj se približavaju
proždirući svjetlost, energiju i struju,
a oblaci imaju hlače.
Nije sada vrijeme da se umjetnik krije
iznad, ispod i iza kulisa,
ravnodušan, podrezujući nokte,
poništavajući tako vlastito postojanje.
Nije sada vrijeme za naše male književne igre,
nije sada vrijeme za naše paranoje i hipohondrije,
nije sada vrijeme za strah i mržnju,
sada je vrijeme jedino za svjetlost i ljubav.
Vidjesmo najbolje umove naše generacije
uništene dosadom na pjesničkim večerima.
Poezija nije tajno društvo,
a nije ni hram.
Zagonetne riječi i pjevanje više ne djeluju.
Doba omovanja je prošlo,
došlo je vrijeme naricanja,
vrijeme naricanja ali i radosti
zbog skorašnje propasti
industrijske civilizacije
koja je štetna za zemlju i za Čovjeka.
Sada je vrijeme da se suočimo s vanjskim svijetom
sjedeći u lotos položaju
širom otvorenih očiju,
Sada je vrijeme da se iz vaših usta začuje
novi iskreni govor,
sada je vrijeme da uspostavite vezu sa svim osjećajnim bićima,
Svi vi “Gradski Pjesnici”
koji žudite za vječnošću, uključujući i mene,
Svi vi pjesnički pjesmotvorci koji pišete
poeziju o poeziji,
Svi vi pjesnici mrtvog jezika i destruktivnosti,
Svi vi pjesnici izišli iz pjesničkih radionica
u provincijskim zabitima Amerike,
Svi vi pripitomljeni Ezre Poundi,
Svi vi avangardni otkačeni pjesnici zajebanti,
Svi vi prenapregnuti Konkretni pjesnici,
Svi vi pjesnici pizdolisci,
Svi vi pjesnici javnih nužnika po kojima ispisujete poruke,
Svi vi swingeri gradskog prijevoza koji se nikada niste popeli na brezu,
Svi mi majstori tesanja haikua
u Sibirima Amerike,
Svi vi slijepci za stvarnost,
Svi vi samozvani hipernadrealisti,
Svi vi krevetski vizionari
i zahodski agitpropovci,
Svi vi Groucho marxistički pjesnici
i imućni besposličari
koji danima dangubite
i razgovarate o radničkoj klasi proleterijatu,
Svi vi katolički anarhisti poezije,
Svi vi Crni planinari poezije,
Svi vi brahmani iz Bostona i pjesnici bukolika iz Bolinasa,
Svi vi koji ste u poeziji našli uotočište,
Svi vi zen braćo poezije,
Svi vi samoubojice ljubitelji poezije,
Svi vi dugokosi profesori poetike,
Svi vi pjesnički kritičari
koji pijete pjesničku krv,
Svi vi policajci poezije –
Gdje su nestala Whitmanova divlja djeca,
gdje su moćni glasovi koji govore glasno
s osjećajem nježnosti i uzvišenosti,
gdje je velika nova vizija,
sveobuhvatni pogled na svijet,
uzvišena proročanska pjesma
o ogromnoj zemlji
i svemu što pjeva na njoj
I gdje je naša povezanost s njom –
Pjesnici, izađite
još jednom na ulice svijeta
I otvorite svoje umove i oči
starom radošću gledanja,
Pročistite grlo i izgovorite
Poezija je mrtva, živjela poezija
s očima strasti i snagom bizona.
Ne čekajte na Revoluciju, ne čekajte da se dogodi
jer dogodit će se bez vas,
Prestanite trabunjati i izjasnite se
novom širom otvorenom poezijom
novim trezvenim “javnim mnijenjem”
i drugim subjektivnim ciljevima
ili drugim subverzivnim ciljevima,
glazbena vilica u uhu
zadire duboko pod površinu.
I dalje pjevajte o vašem osobnom Ja
dajući oduška riječima “en massse” –
Poezija je javno vozilo
za prijevoz naroda
na uzvišenija mjesta od onih
na koja ih kotači mogu prevesti.
Poezija još uvijek pada s nebesa
na naše još uvijek otvorene ulice.
Još uvijek nisu postavili barikade,
ulicama se i dalje vrzmaju raznoliki likovi,
zgodni muškarci i žene još uvijek se šetaju ulicama,
privlačna stvorenja još uvijek prolaze tuda,
u očima svih njih još uvijek počiva tajna
sviju pokopanih,
Whitmanova divlja djeca još uvijek spavaju ovdje,
Probudite se i zakoračite ispod vedrog neba.

(Preveo: Vojo Šindolić)