NEVIDLJIVI SUMRAK

Zimi je okean od smrtnika još dalje
Suton je kao kakva stara oštrokondža
Oblaci sakrili zvijezde i mjesec
U nedogled se protegli

Sve je iste boje
Boje agonije dana mora plaže oblutaka
Pa i prolaznika

Sve sivo i sve nečujno jeca

Odjednom ljubavnici
Potpuno bijeli u daljini
Šire svoja mliječna jedra
Iznad oblutaka i mora lebdeći
Nalik na galeba što iznad njih grakće

Od tuge ili od sreće?

Da, sve je sivo osim ljubavnika
I njihovog sasvim bijelog psa
Što trčkara za njima
Njihov ljubavnički let
Nastoji slijediti
Od snoviđenja

Pod sivim nebom žmirka dvorac iznad grada
Dok se odnekud pomaljaju svjetlucavi i tamni dimovi
Nastoje dosegnuti grebene i ucviljeno nebo
Što prolaznike zasipa svojim nevidljivim suzama
Pahuljama svog sivoga snijega

Tamo na pučini dva žuta svjetla
– Ko dva umiruća sunca –
Sve više napreduju sa
Breksitanskih riva
Ka ovim surim obalama kojima neumorno tumaram

Poput dva sićušna oka obnevidjela
Bliže se oči od
Alabastera
Il možda Albatrosa što klizi posred okeana
Žalostivog ali ipak nečujnog

Samo dva pjenušava talasa
Prethode tim zgasnulim okeanskim svicima
Dva talasa poput pjene piva
U kojoj je ostao da uživa
Moj vječni ljubavnik
Daleko od svjetlica što dopiru s
Obale od Alabastera

Dieppe  2019