U gradu Gdansku svećenik je okupio ministrante i djecu iz svoje škole te je javno, ritualno, na lomači spaljivao sve “nepodobne knjige”

Piše: Ivo Anić (RTL)

Na berlinskom Opernom trgu, ministar propagande Joseph Goebbels, upriličio je prvo javno spaljivanje knjiga nedaleko od ulaza u slavno Humboldtovo sveučilište. Te noći 10. svibnja  1933. spaljene su knjige Alberta Einsteina, Sigmunda Freuda, Franza Warfela, Maxa Broda, Franza Kafke, i naravno, Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Bertolda Brechta i Lava Trockog. Među okupljenim građanima koji su promatrali taj barbarski čin svojih sunarodnjaka bio je i Erich Kastner, jedan od najboljih njemačkih pisaca za djecu svog vremena. Među knjigama koje je zahvatio plamen bio je i njegov roman, Emil i detektivi. Studenti njegova sveučilišta, djeca koju je podučavao, s kamiona su bacali knjige na lomaču, knjige svih njemačkih autora koji nisu “svoje akcije bili voljni usmjeriti protiv ne – njemačkog duha”.

Djela Heinricha Manna, Ericha Marie Remarquea gutao je plamen, kao i korice nove Kestnerove knjige “Pripovijetka još i ne počinje”. Erich Kastner nije bio Židov, niti je bio komunist, Erich Kastner bio je pacifist i Erich Kastner je iskreno vjerovao u ono dječje u ljudima. Djecu o kojoj je pisao Erich, gledao je u uniformama SA i SS-a  tu večer, djecu koja su bacala svoju književnost, ali i svoja djetinjstva u vatru. Mnogi od njih skončat će uskoro po bojištima diljem Europe, najviše njih među ruševinama Staljingrada. Svoje studente Erich je dobro poznavao jer je učio mnoge od njih.

Erich Kastner te se hladne večeri prisjetio svog sunarodnjaka, velikog njemačkog pjesnika Heinricha Heinea čije su knjige svojevremeno također njegovi sunarodnjaci spaljivali, a koji je gledajući ih što rade zaključio kako danas gore knjige, a sutra će gorjeti ljudi. Da će se njegove crne slutnje obistiniti bilo je potrebno samo nekoliko mjeseci iza te večeri. Zemlja pjesnika, zemlja čudesnih umjetnika, stvaralaca, književnika, kompozitora, postajala je pred Erichovim očima zemlja barbara i pisac je bio užasnut tim. Kao i njegov suvremenik Thomas Mann, Erich Kastner nije se uključio u nacistički pokret i do kraja rata pokušavao je upozoravati na strašnu sudbinu koja čeka Njemačku, zemlju u kojoj se spaljuju knjige, zemlju u kojoj su spaljivali ljude. Erich Kasner te je večeri zapisao u svoj dnevnik, citirajući velikog njemačkog pjesnika Heinricha Heinea: “U zemlji u kojoj se pale knjige, na kraju će gorjeti ljudi”.