Izida

Na bijelom ekranu pojavila se
Uspomena. Tri velika lopoča i velika
plava voda. Meka kao popodnevni san.
Ispod kuće, u podzemnom svijetu još
Bliješte tragovi tvojih jezičnih kreacija.
Jer ti si opet uskrsnuli bog na rubu mog
Uzglavlja, dok na grudima ti sokol spava.
U tvojoj pjesmi nalazim blago nadahnuće,
Ostatke tijela koje se u trenu spaja, pomazanje,
Spajanje naše kao u utrobi, kad bili smo jedno.
Brat i sestra, muž i žena, nekad kao majka i sin.