Piše: Denis Kuljiš (Facebook)

Gospođa Lili Bencik (fali poneka kvačica, pretpostavljam) objavila je seriju članaka o ”Uljaniku”. Koliko vidim na Facebooku, vatrena je klerikalka i sumnjam da će mnoge pridobiti za svoja gledišta. Bolje bi bilo da iznad teksta nije stavila BDM s hrvatskim grbom. S druge strane, žena kaže da je radila u financijama ”Uljanika” 33 godine, a podaci i brojke koje navodi čine se uvjerljivima. Primjerice, o ”Uljanik Plovidbi”:

KONČAR – TAJNI ORTAK U FIRMI KOJA JE ISISAVALA NOVAC?

Nakon izvršene „pretvorbe“ njihovi vlasnički udjeli izgledaju ovako: Dragutin Pavletić ima lavovski dio od 55,75% dionica, a onda u približnim postocima slijede Darko Šorc, 5,87%, Karlo Radolović, 4,98%, Igor Budisavljević 4,86%…. Nigdje nije naveden u vlasničkoj strukturi Danko Končar, ali mu je, na primjer, 19. ožujka 2010. isplaćena dividenda u iznosu od 471 000 kn?! a Igoru Budisavljeviću, nakon uhićenja Dragutina Pavletića, sada predsjednik Uprave „Uljanik Plovidba”, isplaćena je dividenda u iznosu od 592 000 kn.

Ako je to točno, Danko Končar je tajni ortak u Uljanik Plovidbi i ono što izgleda kao lokalna pljačka, odjednom poprima goleme razmjere nacionalnog i internacionalnog skandala. Gđa Bencik naime dalje opisuje širu mrežu odnosa…

BRIJUNI RIVIJERA: TAJNA VEZA KONČARA, JAKOVČIĆA i IDS-a?

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne političke elite i ukazuje na njihovu odgovornost.
Projekt Brijuni-Rivijera osmislio je Ivan Jakovčić, kao plan razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila.

Međutim taj se projekat pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas.

Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni. Vrijednost im doseže ,5 milijarde kuna, sve naravno na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao.

Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta.

Kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubistvo. Tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri.

Ističem, ovdje nije riječ o privatnoj firm, Brijuni Rivijera je tvrtka u 67-postotnom vlasništvu države, a 33-postotnom Istarske Županije te bi ovi podaci trebali biti javni i to ne samo kad ih zatraže novinari, već uvijek dostupni na web stranicama Brijuni rivijere.

Osim bivšeg župana Ivana Jakovčića, u nadzornom odboru i/ili u skupštini Brijuni Rivijere sjedili su: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš… Kao što vidimo, u tvrtki se izredao politički vrh s nacionalne i lokalne razine, a neka su od ovih imena isplivala tijekom istraga raznih kriminalnih afera. Danas skupštinu čine aktualni ministar turizma Gari Cappelli i istarski župan Valter Flego, a u nadzornom odboru sjede Giordano Škuflić, Mirko Herceg i Jadranka Čengija Šarić.

Tvrtka Brijuni-Rivijera je ogledni primjer sprege lokalne i državne politike, primjer kako lokalni političari lako nađu zajednički interes sa državnim političkim vrhom u netransparentnom i štetnom trošenju proračunskog novca. Primjer je kako se lokalni političari neodgovorno ponašaju prema nacionalnom bogatstvu koje im je povjereno na upravljanje, primjer kako se iznevjeri povjerenje glasača koji su im dali svoj glas u dobroj vjeri da će kao dobri gospodarstvenici upravljati javnim dobrom!

MOJ ZAKLJUČAK:

Javno dobro – svačija prćija. Ali, najvažnije, vidimo kako su tu interesno bili povezani ponosni autonomaši i hrvatski nacionalisti. U toj slici nedostaje ono što smo jasno vidjeli iz tadašnjeg Pavićeva ”Jutarnjeg lista”. Taj dnevnik bio je najaktivniji u propagiranju projekta Brijuni Rivijera i Danka Končara, a iza svega, moglo se zaključiti, stajao je Sanader. Kad je propala Hypo Banka, njen nekretninski portfelj, znači i ova zemljišta, završio je u tvrtki Rossbery. Koliko znam (a znam) to je Pavićeva tvrtka, u kojoj je bilo i nekih poznatih i manje poznatih partnera…