Neki dan pisala sam o snu o katedrali u Parizu. Vjerovatno zato jer je nakon buđenja bila prisutna živa slika, kao ostatak snažne noćne imaginacije. Vidjela sam unutrašnjost, vitraje, visok strop. Činilo mi se kao da sam na mjestu gdje se može vidjeti čitavo nebo, početak Svemira. Sad na taj zapis dodaju se komentari o crkvi Notre Dame, koja je jučer gorjela. Od Evrope do Bliskog Istoka gore biblioteke, crkve, džamije, hramovi, arheološka nalazišta. I kao da gore počeci civilizacija i da je sve to samo završni čin dugogodišnjeg urušavanja. I svijesti i ljudskog bivanja… Na Zemlji na kojoj je, kako je odavno pisao Gunther Anders, pojam čovjeka ” zastarjela” kategorija.