Prolazeći ovih sunčanih dana pored terase kina Europa iznenadio sam se videći da je sablasno prazna. U ovo doba godine, kad jorgovani cvatu, uvijek je svakoga dana bila ugodno popunjena. Često i krcata. Kako terasa ovih dana izgleda vidi se na mojoj slici gore.
Uzme li se u obzir koja tisuća ljudi što su nedavno okupli se u prosvjedu pred tom istom terasom, te nakon toga u dvorani kina – prazna terasa me čudi. Ako ćemo koristiti jednostavnu logiku prirodno bi bilo da se najmoprimci (uvjetno rečeno Boris T.Matić) podrže baš sad kad je to najpotrebnije. Zato sam očekivao sam da će terasa ovih dana, ako zbog ničega drugog. biti popunjena (do zadnjeg mjesta) kao sve okolne. Kad ono upravo suprotno!! Gdje su ljubitelji filma i kulture kojima je obilovala terasa u svako doba dana? Pokušao sam dokučiti razloge praznini terase. Prvo sam se prihvatio matematike. Krenuo sam od skupine koja je najizravnije zainteresirana za kino Europu – znači od nedaleke dramsko filmske Akademije. Ona broji 135 nastavnika: profesora, docenata, asistenata, stručnih suradnika. Mnogi od njih poput docenta umjetnosti Antonia Nuića prilično su mladi i bili su česti gosti terase. Na akademiji je 8 odsjeka. Recimo da svaki odsjek upisuje 10 studenata, ali ne upisuje što sad nije važno, to bi značilo 80 studenata + 135 nastavnika i suradnika je 215 ljudi.

Statistički gledano 5% od broja 215, okruglo 10 ljudi. Doda li se toj brojci 0,5% učesnika dvaju prosvjeda koji se istinski protivi promjeni trenutnog vodstva kina Europa to bi bilo još 10 ljudi. Statistički gledano ukupno 20 ljudi trebalo bi biti na terasi u uobičajeno vrijeme između podneva i 2 sata. Tako je bilo proteklih godina u ovo doba.

A, kako je riječ o ukidanju kina Europa to je ispijanje pića na terasi moralna ali i financijska podrška ugroženom kinu.

No, statistika je točan broj (često) netočnih podataka te sam pokušao uzroke potražiti u “plakatima” podrške kojima je prekriven stakleni zid na ulazu u kino. Pročitao sam ih sve. Stilistika im je jednostavno, nema tu velike mašte te čitanje nije zahtjevalo puno vremena, a nikome nisam smetao s obzirom da je terasa prazna. Podijelio bih te “dazibaoe” u nekoliko grupa. Prva – iskazi opće podrške. Prilično nezanimljivi. Kad pročitaš jedan, kao da si pročitao sve. Ponekad i sličan, hladan rukopis. Nema tu strasti vidljive u rukopisu. Druga grupa – frustracija vlastitom sudbinom. Ovi su zanimljivi posebno na primjercima na kojima autori govore isključivo o svojim osobnim interesima, dok opće, a opstanak kina je opći interes, uopće ne spominju jer to vjerojatno ne razumiju. Treća grupa su ideološki. Oni su u principu upereni protiv tržišne ekonomije ili kapitalizma. Poput citiranja Lenjina kad je riječ o važnosti kinematografije. Četvrta skupina, nažalost i ona lišena bilo kakve mašte i duhovitosti, su “plakati” s intimističko erotskim porukama. No, ako netko planira sutra krenuti s bilježnicom i zapisati te poruke, odmah ću reći kako je maksimalni domet tih poruka – “U ovom kinu smo se prvi put poljubili.” Osobno te poruke nisam doživio kao pretjerano iskrene s obzirom da mi životno iskustvo govori kako je u zamračenim kino dvoranama uvijek bilo daleko više mogućnosti. U toj kategoriji poruka najiskrenije mi je djelovao “plakat” s porukom “I love Boris T.Matić & kino Europa”. Ako zanemarimo dio “kino Europa” na plakatu prihvatljivo mi je da mlada studentica koja negdje dirinči za crkavicu preko Student servisa voli visokog, naočita muškarca u najboljim godinama koji uz to posjeduje i prekrasnu vilu s bazenom u Istri. Iz osobnog iskustva mogu reći kako zrele godine i polu-prosječno imovinsko stanje nisu win-win kombinacija. No, možda se varam. Možda je tu poruku napisao neko/a bogat/a i slavan/a. Sve je moguće. Nakon što sam složio tu podjelu pokušao sam na osnovu nje razumjeti zašto je terasa prazna? Da li se te skupine međusobno potiru? Recimo pobornici čiste filmske kulture ne podnose ljubakanje, ono – kad se glave u redu ispred, pa još bujne frizure, spoje pa prekriju pola platna. Ili se autori ideoloških poruka osjećaju prevarenim kad je g.T.Matić u Jutarnjem izjavio, kao reakciju na spominjanje vile u Istri, kako je on privatni poduzetnik? Ne znam i ne želim nagađati. Čini mi se kako bi bilo vrijedno jedne ozbiljne sociološke studije istražiti naglu promjenu na slici tog malog dijela grada.

I za kraj – onima koji su izdržali do ovog mjesta – pretpostavljam kako će do kraja najma kino Europa za vrijeme predstava biti puna do posljednjeg mjesta. Nema boljeg načina za iskazivanje podrške. No, godine mi ne dopuštaju da to provjerim. U vrijeme tih projekcija mene već hvata lagani drijemež . To je tako – stari model, a dijelova više nema. Hvala na pažnji. – tako je svoje TVZ emisije odjavljivao tko? Ajmo junaci, pogađajte.