Tvoja haljina, tamna, bez rukava, polumrak, ležiš na lijevom boku, ja na desnom, razgovaramo … danas o nasilju. Govorila si koliko je nasilje prisutno i kako mnogi nisu svjesni da su žrtve nasilja, ili su pak nasilnici. U oba slučaja narativ je da su to prihvatljivi obrasci ponašanja i opravdavaju to patrijarhatom. Samo smo razgovarali i nisam te poželio dodirnuti. Bili smo dovoljno udaljeni da je među nas mogla stati još jedna osoba. Taj izostanak želje za dodirom objašnjavam si potiskivanjem podsvjesnog, čak sebe racionalno uvjeravam u to – ne postoji moja želja za nešto više, za dodir tijela ili vođenje ljubavi.
Haljina je tamna i pokriva ti većinu tijela. Znao sam da nemaš grudnjak ni gaćice jer ti je tako ugodnije. Pod tamnim platnom uočavam samo točke ocrtavanja bradavica koje tek se naziru u polusjeni. Haljina se lagano preliva među tvojim bedrima.
To će kasnije biti ona slika koju zamišljam prije spavanja. Kad bi to bila stvarnost i danas, uz obostranu želju, pristanak, pozitivnu energiju, lagane grčeve u nutrini tijela, malo povišenu temperaturu, čak i tremu i lagano podrhtavanje tijela i glasa… volio bih s tobom voditi ljubav, posve se spojiti, razigrati maštu, osjetiti tvoje tijelo, kretnje, osjetiti drhtaje, nježno te ljubiti – da barem na trenutak postanemo stvarnost.
Osjećam tijelo tvoje i moje, koža na koži, nježno ti ljubim usne, jezik me peče vrelinom tvog tijela, spuštam se niže, ljubim ti bradavice, oblizujem dojke, dok ruka s bedra prelijeva se u međunožje… ljubim trbuh, jezikom oko pupka, spuštam poljupce još niže, rastvaraju se usmine, vrhom nježno pritišćem klitoris, ljubim noge, polako sve do nožnih prstiju, nježno pa strasno i snažnije ih sišem, ponovo ljubim i milujem stopala, noge s unutrašnje strane, sve više i više, vođen tvojim uzbuđenjem, kretnjama i uzdasima, trese me tvoj povremeni trzaj i grč, tijelo od struje, drhtaja, uzdaha i kretnje zanosnim bokovima. Okrećemo se lagano u čuveni 69, ljubimo dugo, dugo…
Svjestan sam tople postelje i tebe na meni, sebe u tebi, utrobe vruće, zanosnih kretnji bokova. Dišeš sve dublje i glasnije, strast te podiže i ponovo spušta, dok rukama oslonjena na krevet, izvijenog tijela i razbarušene kose čekaš taj čin uzajamne ljubavi i prepuštanja. Nježna ti je raširena, vlažna, boje purpura. Milujem palcem klitoris, ulazimo u zajednički ritam indijanske vatre, sve brže, brže, snažnije prema orgazmu, kriku, savršenom i potpunom. Ukrućena svijest pretvara se u krikove istine.
Spuštaš se prema meni. Tijela su i dalje spojena. Rukama mazim znojna leđa, ljubimo se, zagrljeni ostajemo još dugo, opuštajući se poljupcima i dodirima.
Istim ručnikom brišemo znoj i izlučevine.
Približavamo se zajedničkom izlasku iz sna. Buđenje je nestvarno lijepo, ljepše od svake zore ovog svijeta okupani svježinom sjećanja na užitak. I iznenada, neočekivano, ponovno počinjemo igru žudnje do ponovnog gubljenja u vremenu i prostoru.

(1982)