O ZELENIM KVAČICAMA ZA SUŠENJE RUBLJA
I SMRDLJIVIM ČARAPAMA JORDANA PETERSONA

jebem ti statičnu poeziju
jebem ti mlitavu poeziju
jebem ti poeziju koja ništa neće i nikud ne želi ići
jebem ti poeziju koja se vječito utaplja u vlastitim govnima
jebem ti poeziju bez rizika
jebem ti bezvremenu poeziju
jebem ti poeziju koja nije u svom vremenu i prostoru
jebem ti poeziju koja hoće biti kao sva druga poezija
jebem ti poeziju kojoj je imperativ biti kao sva druga poezija
jebem ti “normalnu” poeziju
jebem ti poeziju koja šuti
jebem ti poeziju koja šapuće
jebem ti ljubavnu poeziju (i epsku)
jebem ti poeziju koja starački škripi zubima
jebem ti poeziju koja misli da je poezija
jebem ti poeziju duše
jebem ti svetinju koju ste napravili od poezije
jebem ti poeziju koja je zaglavila u tračnicama
jebem ti poeziju pretvorenu u reklamni slogan
jebem ti poeziju napisanu nakon pohađanja tečaja poezije
jebem ti poeziju Tina Ujevića, Ginsbergovu poeziju i poeziju onog probisvijeta Bukowskog
jebem ti tvog omiljenog pjesnika (njega naročito)
i jebem ti poeziju
u cjelini!