Nakon masovnog ismijavanja liječnika iz Obrovca, masovno sažaljenje. Sve je moguće u ovoj državi, osim ljudskog dostojanstva.

Sad čekamo javni interes. Novi liječnik u Obrovac bi trebao stići u srijedu. Pardon, taj dan bude slavio Praznik rada. Dakle, u četvrtak. To je breaking news. Znači već polako pakira kufere, odjavio je račune, gradonačelnik odlučuje koliko će ga mjesečno stimulirati općina, s obzirom da Ministarstvo u pravilu ukida koncesije u takvim situacijama, i stavlja doktore na direktnu plaću od jedno 8000 kuna. Koncesionari rade po osnovi “glavarina”, tako da je ovaj dosadašnji doktor, ukoliko je spao na 400 pacijenata, jedva imao za kruh. Ili mu je HZZO nastavio plaćati optimalnu “glavarinu”, kao što u nekim ambulantama u Zagrebu plaćaju punu plaću liječnicima sa svega 150 pacijenata? Taj dio mi je promakao u izvještajima, u kom je točno iznosu živio na naš račun?

A da sad, kad smo u stadiju sažaljenja, organiziramo kakvu dobrotvornu akciju?

Po raznim osnovama, “braniteljskim”, “humanističkim”, mogli bi i iz kakve rasno-etničke logike, preziva se Jusuf, vrag će znati kakva je geneologija u pitanju. Jednako kao i kod one neuredne žene, koju smo tako ustrajno ispitivali i snimali da je opet u psihijatrijskoj bolnici, gdje joj je i mjesto, zašto bi uopće izlazila. Na portalu dnevnih novina postoji čak strahovito dramatična snimka sporog amaterskog švenka po samoj zgradi Doma zdravlja, u koju se ta prijetnja zaključala. Snimatelj je oprezan kao da je duševna bolest zarazna, ili kao da se u zgradi u najmanju ruku nalazi uspavana ćelija ISIL-a. (Ludilo dolazi u raznim oblicima, šteta što su jedni prihvatljiviji od drugih). Ali važno je što ćemo na ovaj način, i s ovim metodama, valom ismijavanja i valom neukusnog sažaljenja, konačno postići rezultat. Novi doktor je na putu. Obrovac više ne bude vukojebina, u kojoj, kao u dvije trećine Hrvatske, žive građani drugog (ili trećeg?) reda.

Zašto ono što je moguće u Obrovcu nije moguće negdje drugdje? Je li problem struktura stanovništva, ili je to državna strategija, da vladajući nisu u stanju vladati državom veličine kifle, nego su u Europu ušli sa svega tri grada, i jednim poluotokom? Dobro smo se svi skupa nasmijali javnom zdravstvu, jednu smo strpali u ludnicu, drugi nema šanse da skupi papire za penziju u svom zdravstvenom stanju. Isprašili smo uhljebe. Neće oni nama na zdravstveni doprinos, neka izvole na penzioni, te novce i tako bacamo bez veze. Ostali su nam doduše ministri i saborski zastupnici dvostruko luđi od ovog para, ali od njih nam ne ovisi zdravlje. Samo život, i tobožnja budućnost.