Andrea Grgić: KAKO SAM SE SKRIVALA

Fotografija: Ognjen Karabegović

Netko zvoni
Jednom davno, na zasnježeno staklo nekog auta prstom sam napisala svoje ime, prezime i adresu. Mogla sam možda napisati „očisti me“ ili „operi me“, ali nisam. Za par sati na vrata je pozvonio bradati muškarac i tražio mene, djevojčicu od osam godina. Mama je razgovarala s njim, a ja sam se sakrila u kupaonicu slušajući kako to zvuči kad je njoj neugodno. Bradati muškarac je pomislio da neka žena treba pomoć, da je možda zatočena, mučena, zlostavljana, da joj život visi o koncu i smjesta dojurio na adresu koja se zaledila na staklu njegovog auta. Mama se smijala, ali svakome je bilo jasno da joj uopće nije do smijeha. Taj dragi čovjek poslije se vratio i donio mi čokoladu, jer je sigurno pretpostavljao što sam proživljavala sjedeći na rubu kade. Ne sjećam se što je dalje bilo, ali valjda je sve dobro prošlo.

Netko otključava
Jednom davno, kad sam napokon nekoliko dana ostala sama kod kuće, probudilo me otključavanje vrata stana. Preda mnom, djevojkom od osamnaest godina u pidžami, stajala su trojica neznanaca koji su mi rekli da su došli ofarbati kuhinju i da im je rečeno da će stan biti prazan. Na to su računali. Rekla sam da je sve u redu i sakrila se u kupaonu umirući od straha. Ispostavilo se kako mi je brat zaboravio reći da se dogovorio s prijateljima da zarade nešto u fušu. Mislim da im se dopalo kod nas jer su skuhali i ručak. Ja nisam mogla jesti.

Netko kuca
Jednom, ne tako davno, kad sam bila drugi put trudna, sad već u novom stanu u kojem nije radilo zvono koje još uvijek ne radi, netko je uporno kucao na vrata. Prišuljala sam se do špijunke i ugledala zamaskiranog muškaraca koji je smjesta viknuo: „otvorite!“ Na trenutak sam prestala disati, jednom nogom već u kupaonici koja je u ovom stanu baš pokraj ulaznih vrata, ali on je osjetio moj strah i opet pokucao naredivši da otvorim. Drhtavim glasom pitala sam ga tko je i što hoće. Odgovorio je da je student i da treba pomoć. Ne znam uopće zašto sam ga pitala što studira. Fakultet, bijesno je odgovorio. Kad sam s poda kupaonice napokon zaprijetila policijom, zamaskirani student otišao je bez riječi.

Netko ulazi
Jednom, nakon što sam drugi put rodila, kad sam otvorila vrata stana da ispred ostavim smeće koje ću ponijeti sa sobom čim izađem, jer tada sam sve zaboravljala i ništa mi nije išlo, u moj stan na četvrtom katu utrčala je crna mačka, zabila se u zid i pobjegla van na stubište rušeći tegle sa cvijećem koje su susjedi držali pred vratima. Ne trebam ni reći da me strah opet paralizirao. Stubište je izgledalo kao da je prošao cijeli čopor i susjedi su me dugo gledali kao glavnog krivca. Naime, nitko nije povjerovao u tu priču s mačkom, a ja sam se dugo, svaki put kad bih srela susjedu koja je imala najviše tegli sa cvijećem, htjela pretvoriti u zrak ili barem nakratko sakriti.