Piše: Marijan Grakalić

U vrijeme cvjetanja šarlatana nestaju sve istine. Gradski život poprima orise mentaliteta provincije koja se srami slobode i njezine tradicije. Posljednjih godina blatna kmica primitivna mentaliteta koji je ovaj narod u povijesti već skupo koštala, želi se ustoličiti ponovo kao pučka svetkovina tumačeći kako je Pavelićev fašizam bio nešto dobro, pogodno i zamislite, demokratsko. Maršira ta ideologija ustaška krvavog panoptikuma nedvojbeno mrzeći sve oko sebe, ponajviše našu antifašističku tradiciju, i kroz državu i kroz crkvu, kroz škole, stadione, ulice i izložbe, ne bi li opet ustoličila svijet mržnje i terora iz kojeg iznikla.

Od početaka uspostave hrvatske republike prisutni su procesi ne nekog pomirenja ustaša i partizana već očite ustašizacije. Navodno prvo potrebne zato da se obranimo prvo od velikosrpske agresije, onda da se istupi iz Jugoslavije, a potom da se izgleda, zatre i istrijebi sve što je u Hrvatskoj ikad bilo napredno, slobodarsko, jugoslavensko, antifašističko ili onakvo, bilo kakvo, a kakvo ne odgovara i što ne želi ustaška nacionalna svijest. Trgovi i škole Mile Budaka, povijesne revizije školstva i lektira, Tuđmanov bespućni (a tada još i beskućni) odlomak u kome NDH proglašava voljom jednog dijela hrvatskog naroda, zatiranje antifašističke tradicije, rušenje spomenika NOB-a, govor mržnje, ratni zločini, moralni i mentalni kepeci na ključnim mjestima, povampireni fašisti za oltarima, to je slika srozane Hrvatske bačene natrag kroz vrijeme na najdublje dno njezine povijesti.

Među primjere takvog istrebljenja spada i ukidanje Dana oslobođenja Zagreba osmog svibnja 1945. godine. Od 1990. nema niti ulice 8. maja 1945. koja je podijeljena na četiri druge. Rijetko ili nikako se spominje kako je Zagreb 1975. godine proglašen gradom herojem i da je naš grad izuzetno skupo platio svoju slobodu. Nešto više od 50 000 Zagrepčana, dakle oko jedna četvrtina njegovog tadašnjeg stanovništva sudjelovala je u Narodno oslobodilačkoj borbi u kojoj ih je oko 20 000 poginulo. Čuveni 10. zagrebački korpus NOVJ kao jedna elitna partizanska jedinica po proboju Srijemskoga fronta sudjeluje u razbijanju njemačke armije pod zapovjedništvom generala Lehra u Slavoniji, da bi već 9. svibnja ušao u Zagreb uz glazbu orkestra svoje 32. divizije, gdje i ostaje, po odluci Generalštaba u slobodnom gradu Zagrebu.

Može se proći Zagrebom i gledati njegove parkove i zgrade, trgove, fontane, i lica i ljude, a i pri tome znati da slobodnog čovjeka ne bi bilo da nije postojala ona neusiljena ljepota otpora, onaj kristalni osmjeh vedrine, herojski i lijep zato jer prezire zlo i ne mrzi.