Mladen Blažević: Nije potrebno uvijek iznova paliti vatru

Nije potrebno uvijek iznova paliti vatru

Nije potrebno uvijek iznova paliti vatru
Na putu ćemo nositi tinjajuću gubu
Treba samo malo suhe trave
I puhnuti da se rasplamsa

Dugo ćemo hodati
Zapravo, nikad nećemo stati
Nastavit će tko bude mlađi
Od nas dvoje
Ovu planetu ne možemo obići za života
A to što stariš brže nego ja, kćeri
Zato smo ovdje gdje je pusto
Nemamo se s kim usporediti

Doći će uskoro i drugi
Krčiti obrasle doline
Mi nećemo graditi
Ne treba nam veliki plamen
I krov
Crijep čeka cvrkutanje
Traži da se dopeče
Treba nam samo guba
Za tinjanje na putu

Ti ćeš uvijek biti moja ostarjela kći