Poluživi

-Što radite od jutra do mraka?
-Podnosim se.
Emil Cioran

Strovaljujemo se u sumrak
mi ljudi bez budućnosti i sudbine
Još nas jedino kosti
vežu na okupu
Ogrtačem mesa

Poput tikova bolesnika
ponavljamo da je bolja sudbina
samo iza ugla

Kao da ugao nije
samo pravi kut Beuysove masti
koji topeći gubi, mijenja formu
i diše dahom
Poluživih…

Mogućnosti
uvučene u slegnuta ramena
U intimu i ništavilo
Poretkom nepripadanja
U alkemiji vremena
Promatraju
Mriještenje mrtvih…

Ostaju nam samo
Tu i tamo
trenuci senzibiliteta,
stanje zanosa,
Šesto osjetilo probuđeno naklonošću „tebe“ ili „te“
Bljesak misli
Bunilo i san
Nadahnuće
Pijanstvo
Neodoljiva čar
Privida

„Ja“ je površinski sloj
„Ti“ je tijelo od riječi
Fizička toplina
za podvajanje u sebi
Strast sadržana u ljusci.

Već smo živjeli ovaj život:
Ne postojeći
Prije rođenja

Filozofija mrtvačnice:
Za što se živi
kad su snovi
samo spomenici
obrasli u lišaj..