U Rijeci hranu kupujemo u prodavaonicama koje se zovu Brodokomerc.nova. Najprije sam mislila da tamo prodaju dijelove za brodske motore, ali onda sam vidjela da su unutra namirnice. Tih samoposluga jako je puno, i sve izgledaju kao vremeplov. Nisu podlegle potrošačkom mentalitetu, unutra nema naguranih polica, toliko je mjesta da bi se moglo plesati po uglačanom kuliru. Kao sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ili ranije, svaki proizvod zauzima vrlo respektabilan prostor, između dva šampona praznina je u širini jednog. Iz današnje vizure, to je prilično strog koncept, jer podrazumijeva da kad uđeš u prodavaonicu ne trpaš stvari u košaricu bez veze, nego da točno znaš što ti treba, i ne tražiš pedeset varijanti istog proizvoda. Jednog dana omaknula mi se razmažena želja, da kupim Dukatov sir i vrhnje, onaj s plastičnom žličicom montiranom na poklopcu. Žena s naočalama ozbiljno me je pogledala preko pulta i rekla, gospođo, u blokadi smo, hoćete da vam ugrabim malo sira rinfuzo? Kao djetetu koje zanovijeta, pa umjesto pekmeza hoće eurokrem. Trenutačno sam pristala: u blokadi smo, stvar je ozbiljna, jedemo što imamo.
Rijeka izrazito je strm grad, i ako čovjek želi dohvatiti sve one divote supermarketa, ili mora upaliti auto i proći golgotu ponovnog traženja parkinga, ili se po vrućini uputiti pješice uzbrdo, s neizvjesnim ishodom. Tako da je blokada jedina izvjesna opcija. Svakog dana razmišljam što je još u prodavaonici ostalo. Mislim da s konzervama zasad stojimo dobro. Ima i mortadele, i mineralne vode Romerquelle. Nemam pojma zašto baš te, ali uvijek mi je izgledala otmjeno. Kave i mlijeka još ima, i bude banana, jabuka, i rajčice. Jučer je bilo i krušaka.
Nema onih glupih švicarskih bombona bez šećera. (bomboni bez šećera ionako nemaju smisla), sa suhomesnatim proizvodima stojimo dosta mršavo, i kroasani formom i strukturom nalikuju na čudnovate jastoge. Ali zasad je sve u redu, pod blokadom smo, ali živimo normalno. Ključno je pitanje koliko će trajati blokada, i koliko ćemo dugo izdržati. Što će sljedeće nestati, jaja, ili jogurt?
Uglavnom, jest ćemo sve dok ne dođemo do sapuna, i omekšivača. Zalihe Brodokomerca, nove, ispraznit ćemo do kraja. Onda će se u tim dućanima vjerovatno prodavati nekakve cvjetne haljine, i jako elegantne pidžame. Morat ćemo prema planinskom masivu, uzbrdo.