Slučaj s nekretninama ministra uprave Lovre Kuščevića zanimljiv je iz više kutova. Prvo pitanje koje se postavlja tiče se vremena. Zašto se banalna stvar kao navođenje kuće u imovinskoj kartici ili makinacije s nekretninama spominju u drugoj godini njegova mandata? Nije da se radi o sto kuna zaostalih u džepu hlača otprije par godina pa je eto “sad isplivalo”.

To povlači druga pitanja. Je li uopće netko istraživao taj slučaj? Sabor ili neko vražje povjerenstvo koje se bavi s tim kod preuzimanja dužnosti? Ako nije, a vidimo da nije, dobijamo još jedan dokaz nefunkcioniranja sustava. Postavlja se i pitanje o novinarstvu. Zar nitko na lokalnoj razini, na Braču, to nije znao? Dolazim iz male sredine i tu se zna kakve političari pločice imaju doma, ali rijetki se s tim bave van birtije. Ljudi naprosto misle da u slučaju iskorištavanja službenog položaja za osobnu dobit ne mogu ništa napraviti jer “to je stalno tak bilo”. Ili i sami ovise od sustava, nadaju se mrvicama i šute. A svi lokalni mediji u pravilu su kupljeni i drže liniju vladajuće stranke pošto im glavnina financija dolazi iz gradske, općinske ili neke druge povezane kase. Informacija o eventualnom postojanju nepravilnosti sasječe se u korijenu.