Pisao: Darko Glavan

Ivica Kiš Caki mnogo je stvari u životu strasno volio da bi se mogao odlučiti isključivo za jednu vrstu umjetničkog djelovanja. Arhitekt po vokaciji, izražavao se i u drugim vidovima umjetničkog djelovanja: kantautor čija je indolentnost ozbiljno zakinula domaći akustičarski rock, likovnjak onda kada je osjetio potrebu da se izrazi grafičkim putem, kada je doista osjećao da prvotnu ideju (artikuliranu u kazališnoj predstavi ili glazbenom komadu) može uspješno i sugestivno prenijeti u likovni jezik. . .  Kiš se ovom prilikom predstavlja manje poznatim aspektom svog stvaralaštva – designom.

Likovnost, shvaćena u vrlo širokim stilističkim okvirima, Kišu je uvijek sredstvo, a rijetko, gotovo nikada, stil. “Design je uvijek rješavanje problema” – jednom mi je prilikom rekao poznati holandski designer Wim Crouwell. Parafrazirajući tu zgodno sročenu rečenicu, mogli bismo ustvrditi da je za Kiša design uvijek način predočavanja problema, u konkretnom slučaju, kazališnim plakatom, pričom. Prvi Kišov izlet u svijet plakaterstva jest op-art dosjetka kojom je opremio objavu predstave “Plavi miševi, plave mačke i ostale ačke”. Stilizirani lik mačke ispresjecan je pravilnim izmjenama traka plave i bijele boje, te je na taj način naznačen pomaknut, zaigrani ugođaj predstave. Taj plakat predstavlja svojevrstan izuzetak među Kišovim ostvarenjima – strog i jednostavan likovni jezik koji više podsjeća na viđeno nego li na pravce u kojima će se razvijati Kišov izraz. Kiš izvodi taj svoj prvi kazališni plakat 1969. godine, već njegovo drugo ostvarenje sadrži bitne odrednice njegovog budućeg rada. Riječ je o plakatu i cast-listi predstave “Svebor” Studentske scene “Malik Tintilinić”, kojom su debitirali danas već afirmirani Škrabe, Senker i Mujičić.

Kišova produkcija nerazdvojno je vezana uz dječje kazalište, a shodno svojim stvaralačkim načelima on je oblikovanje plakata shvatio kao težnju da što izravnije prenese “poruke” mališanima za koje i jesu pripremljene oglašene predstave. Zbog toga Kiš polazi od ikoničkog materijala dostupnog djeci predškolskog i školskog uzrasta – prvenstveno od pučke slike u obliku stripa, ilustracije knjiga ili slikovnica. Kiš je namjerno “infantilizirao” crtež i obnovio tipično adolescentsku potrebu za naracijom i detaljiziranjem. Njegove cast-liste zamišljene su kao svojevrsne strip slikovnice, te se i one poput omiljena dječjeg ilustriranog štiva mogu nebrojeno puta iščitavati u potrazi za promaklim detaljima i najnapetijim situacijama.

Kišov je crtež razigran i razveden te rijetko svjedoči o autorovom nastojanju da disciplinira tok linija ili da postigne kompozicijske ravnoteže, odnosno bilo kakovo formalno jedinstvo. No, Kiš je spreman odustati od svojih nepisanih stvaralačkih pravila ukoliko osjeti mogućnost da nekim drugim postupkom upečatljivije i prikladnije izrazi duh predstave. Cast-lista u obliku poliptiha, u kojem se prožimaju “kasnogotička” ornamentika i “renesansne” kompozicije kao na najpoznatijim slikama dubrovačkih majstora XVI stoljeća, na duhovit način sekundira Srnker-Škrabe-Mujičićevoj persiflaži “Novela od stranca”.

U svojim pak “primijenjenim” crtežima Kiš uvijek polazi od poznatoga i lako prepoznatljivog vizualnog predloška i ne kloni se dopadljivosti na račun likovne “čistoće”. Po njegovom mišljenju osnovni problem kazališnog plakata jest pronalaženje “punch-line” u obliku nekog karakterističnog, tipičnog (pa čak i po cijenu pomalo istrošenog stereotipa) prizora kojim se želi sugerirati ugođaj i duh predstave. Kišovom temperamentu najbolje odgovaraju nesputani svjetovi dječje mašte ili nekonvencionalne farse Senker-Mujučić-Škrabe koje mu dopuštaju gomilanja, preplitanje poznatih likova u nehajnoj, “neurednoj” likovnoj obradi koja dočarava ludički karakter predstave.

Kiš prvenstveno želi zadržati radost stvaranja, stalno otvorenu mogućnost povratka u razigrani svijet djetinjstva ili glumišta, u prostore u kojima mašta superiorno nadvladava stvarnost.

intime: Galerija sekcije seniora Društva arhitekata Zagreb, 41000 Zagreb, Trg Republike 3, tel.: 274-618., organizator – arh. Žarko Vincek

Ivica Kiš: Rođen u prvoj polovini dvadesetog stoljeća (tisćudevetstočetrdesetiosme) u Zagrebu gdje je upiso studij arhitekture (tisućudevetstošezdesetišeste) i doplomirao u klasi profesora Božidara Rašice (tisućudevetstosedamdesetičetvrte). Zaposlio se u G.R.O. “Tehnika” tisućudevetstosedamdesetipete, a od tisućidevetstoosamdesetitreće radi u Komitetu za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Maksimir.