Koncert za miris i orkestar

Moja majka
kad nas zove na ručak u nedjelju
priprema
koncert za miris i orkesta
sve se pokreće
u njenoj kuhinji 3 sa 4 metra
pjevaju šerpe, padaju poklopci
plitki i duboki tanjiri lupaju
so i šećer padaju kao kiša
bijeli čaršav s bijelim vezom je nedirnuti snijeg
kašike, viljuške i noževi se štimaju
daska za sjeckanje uzdiše, crni luk suzi
avan s karanfilićem i morski oraščić
žude za Azijom
pjeva i česma
ringle su timpani
rerna je topli stomak kuhinje
rodno mjesto hljeba
raste i preliva se
supa je puna šargarepa i celera
i saksije na prozoru stepuju
a u maloj šoljici
posljednjoj iz bivšeg servisa njene skromne svadbe
bliješti živo žumance
i novine na kojima se suši sjeckani peršun šuškaju
i otac gleda čas u moju majku – čas u svoje sjećanje
u vrijeme kad se penjala stepenicama pred njim i kad se smijala zadihana
a mirišu i tek pečene crvene paprike
kraj je ljeta, 2005.
i one se svlače (izvode striptiz) ljušte se
a majka je
nekako vedra, nekako spokojna
iza nje je, na polici aparat za pritisak
i kartonska kutija za cipele puna lijekova
zapjevala bi, posipajući vanilice šećerom u prahu
zapjevala bi
a i ja sa njom.

(iz zbirke Privatni svjetovi, Cetinje, 2009.)