Vidio sam stvari u koje vi ljudi ne biste vjerovali.
razarače kako gore u vatri na rubu Oriona

promatrao sam c-zrake kako palucaju u mraku blizu Tannhauzerovih vrata
svi će ti trenuci biti izgubljeni u vremenu

kao suze na kiši
vrijeme je za umiranje

(bijela golubica izleti mu iz njedara i nestane iza oblakodera)

Piše: Marijan Grakalić

Gornji monolog izrečen pred sam kraj replikanta Roya Battya, kojeg je u kultnom filmu ”Blade Runner” (1982) Ridleya Scotta glumio upravo preminuli glumac Rutger Hauer i koji ga je dijelom sam improvizirao, zasigurno spada u jednu od najupečatljivijih scena smrti u povijesti filma. Moralni nemir ustanovljen je humanošću umjetnog bića, replikanta Roya Battya, koji spašava od sigurne smrti svog progonitelja detektiva Deckarda (Harison Ford), moguće također replikanta u službi hvatanja istih, isključivo zbog razloga što su se iz dalekog kozmosa usudili vratiti u etnički čisti svijet ljudi (megapolis budućnosti). Tako i sam uzlet bijele golubice, scene simbolična uzleta duše, potvrda je sumnje ili pretpostavke da i androidi imaju ono što bi ekskluzivno i teološki trebao imati samo čovjek. Dapače, upravo je sumnja u ljudskost onaj predmet isključivosti koja odbjegle replikante stavlja s one strane zakona, svijeta, slobode i na kraju, života. Ovaj potresan i još uvijek vizionarski film nastao po literarnom predlošku odnosno romanu “Sanjaju li androidi električne ovce?” slavnog pisca Philipa K. Dicka, baš samom savršenom scenom umiranja replikanta dovodi u pitanje sam temeljni katehezis Zapada i njegovih uvjerenja, tražeći prostor za nova sagledavanja. Izvanrednom ulogom svojevrsnoga Frankensteina budućnosti, Rutger Hauer ostvaruje impresivnu glumačku izvedbu umjetno i posebno stvorenoga, a ipak fizički antropoidnog bića. On mu je velikodušno dodao i tu dušu, koja i među ljudima toliko nedostaje. Rutger je umro u 76. godini u svom domu u Nizozemskoj prije pet dana. To je njegova druga smrt, ona koja već zna da je duša za let stvorena.