Kraljevi otpada
Kljunovima znalački probijaju vreće za smeće i biraju što će progutati, a što ostaviti umornim skupljačima plastičnih boca prije svitanja

Galebovi se ne boje
Vuku svoja teška krila kroz mokru travu parka
Postali su preteški za ljuljačke
Predebeli za vrtuljke
Glasno podriguju i smiju nam se u lice dok šutke gazimo oborenih pogleda brojeći korake do kuće

Još jutros tu je bilo more

Povuklo se u ritmu dvokoraka i za sobom ostavilo klisku ravnu ploču obasjanu mjesečinom