Za života Denis Kuljiš spadao je u onaj elitni dom hrvatskih javnih osoba od kojih se mediokriteti brane izrazom: kontroverzan.

Danas, srećom, vidim koliko je ljudi u stvari Kuljiša voljelo, izražavajući tu ljubav gestom do koje je njemu jedino stalo: čitanjem i uvažavanjem njegovih tekstova i stavova.

Valjda takve gorostasne javne figure izazivaju i strah, pa sada ljudi lakše priznaju tu svoju naklonost, iako je Kuljiš i iz onostranosti opasan.

Svatko od nas može učiniti jednu stvar u borbi protiv tuge sinova Buge; evo pričice o tome kako to učiniti:

kad sam bio srednjoškolac moja razrednica, profesorica Gordana Valand, kazala nam je:

– Mi se ne moramo voljeti, ali se moramo poštovati.

Nitko ne traži da volite izazite. Pače, njima uglavnom do toga nije odveć stalo, oni su sebe preboljeli.

Ali, imajte poštovanja i za života za takve neponovljive ljude kakav je bio Denis Kuljiš.

On je bio veći od ove sredine, jer su takvi sve samo ne osrednji: on nikada ne bi javno upitao kako je moguće da Denis Kuljiš u Hrvatskoj nema gdje publicirati?

A vidite, iako su ga voljeli čitati brojni, tako je bilo.

Naučite poštovati velike, i ova će zemlja postati svjetlija.

Dostojanstvenija.

U ovoj zemlji nema osobe oko koje bi postojao konzenzualni minimum kao oko neprijeporne povijesne veličine.

Naučimo poštovati sebe kroz uvažavanje najboljih među nama.

Možda neće biti bolje. Možda propadnemo.

Ali znate kako je Seneka rekao:

“Pad s visoka je barem otmjen.”