Piše: Slaven Slišković

Otvorio sam novi obrt: „ Stručna pomoć za psihijatre“. Danas ima previše psihijatara. Nakotili su se ka Kinezi. Pa ja onako mislio da im pomognem i zaradim nešto. Ti psihijatri su ruglo našeg mentaliteta. Jedu ka padobranci. Ja sam prema novcu potpuno ravnodušan pa bih mogao pomoći onim pohlepnim, gramzivim. Može čovjek da me maže na kruh, al kad se odčepim onda sam gadan. Ja neću prekoračivat svoje ovlasti. Ja imam obraz, a njima obraz služi samo za žilet. Ja sam pjesnik i dužnost mi je da spajam rascjepljene osobe.
Nije važno što čuješ nego ono što vidiš. Jer čuti se može svašta. Svaka situacija može da se izokrene, da se gleda iz skroz drugog ugla. Moraš vidjet.
Dva puta su me skidali s konopca. Jednom baba, jednom organi gonjenja. I tako sam izašao na loš glas. I donje rublje nosim samo od finog materijala. Još nemam djece, al nije mi žao. To počne sa šarlahom, a završi na drogi. Šta bih ja mogao priuštit svome sinu. Da ga stavim na istovar kamiona pa da se smiri kroz fizički rad ili da se bavi glazbom, pa da svoje jade oblikuje kroz umjetnički rad i stvaralaštvo.
Moj nervni sistem je u potpuno popustio. Radim u okruženju kojeg nazivaju ekološki kolaps. Zar ja sličim na nekoga kome se može naređivati. To kod mene ni u vojsci nije moglo proć. Ja imam osobni umjetnički identitet. A cura me sumnjiči da sam se odao razvratu. Inficirala je tim svojim maštarijama svu našu okolinu pa me sad svi čudno gledaju. Te banalne priče i pričice nisu novost u ovom gradu. Spletkarenje uz kavu, kao u vidu mentalne rekreacije. Ja na to gledam sa filozofskim mirom.
Bolje bit u dobrom društvu nego u lošem braku. Rastava je za mlade ljude. Moja žena mora bit najljepša. Kad imaš takvu ženu šećer uopće ne moraš kupovat. Apeliram na dostojanstvo i osjećaj discipline. Popit ću sad čaj za širenje pora i kapilara. Sad sam u fazi razmišljanja.
Umjetost je jedina oblast gdje nema protekcije. I ako negdje i procuri neka glumica preko kreveta ili pjevač koji ima strica generala brzo se uoči ta netalentiranost i sve pada u vodu. Opstaju samo talentirani i posvećeni svom radu. Gluma je sposobnost živjeti tuđi život skroz drukčiji od svog i ne može to baš svatko.
A tebi čitaoče ono što fali to medicina ne poznaje. Startaj ambiciozno. Ja ti savjetujem da studiraš veterinu. Da liječiš životinje, a ljude da iskorištavaš.
Upozoram vam vas. Ja sam nepredvidljiv. Nema tih para kojim se ja mogu kupit. U mom sistemu vrijednosti novac je na samom dnu ljestvice. Poslije časti, obraza, humanizma i osjećanja solidarnosti sa ugroženima. A živim u rupi. Počeo sam oksidirati od vlage. Kod mene vrata ne otvaraju sobarice. Podnio sam tužbu za iseljenje sa privremenom mjerom. Ne želim više ništa radit na svoju ruku da pravno ne pogoršam svoj status. Ponašam se adekvatno situaciji u kojoj se nalazim. Ja sam umni radnik, a oni su prosta radna snaga..Kolio ko vrijedi to samo žena može reći. Treba mi publicitet. Osjećam neku hotelsku otuđenost. Ne želim upropastit snagu svoga položaja. Ne trebam ja bit politički uzdignut i upadat u trač rubrike da bih dokazao svoju vrijednost. Fotografi se nakotili, glumci, pjevači. Socijalne nakaze.
Primjetio sam tendenciju da u estradnom podzemlju nikad nije bilo zabavnije. Kako to mislim? Pa glavom. Tko hoće da poleti daleko i visoko mora da odbaci sav taj sentimentalni prtljag.
Ima para, ima, ali samo kod brace Grimma. Danas plagijatori komponiraju, gabori rade selfije u koloru, mucavi pjevaju, a ja sam u godini u kojoj se stiče ili propada.
Nekad sam bio Mister portoroške rivijere i otud i naslov benda mister NO. Osigurao sam svoje interese i sada idem dalje. Kod mene su samo vrline trajne, a slabosti prolazne.
Ja se po prirodi ne volim mješat u tuđe živote jer imam svoj. Brak još nije moja tema. Al čekam jednu glumicu da mi uđe u šesnaeserac.
Noćas sam slabo spavao. To je zbog lošeg položaja zvijezda.
Koliko je vanbračnih odnosa na radnom mjestu. Muževi prolaze, al šefovi ostaju. Kancelarijske melodrame. Ćoškarenje po hodnicima. Ali molim vas da iz ovog sticaja okolnosti ne donosite nikakve zaljučke. Nezakonito sparivanje u motelima u predgrađu. Ja takvih sklonosti nemam.
Dokle sam se ja srozao vi se nikad nećete podići. U našim godinama samo tri stvari spajaju ljude. Ili zajedničke uspomene ili zajednički interesi ili zajednički problemi.
Tamo gdje svira glazba. Tamo nema svađe
Svi su se oženili. Dobili djecu. Oženjen čovjek sa dvoje djece oko vrata mora kad tad podivljat u životu i tražit novu ženu.Sad su u u nekoj pekmez fazi. Dosadno je uvijek bit sa istom osobom pa makar to bio Ronaldo ili Messi. Dopizdili bi mi za 15 dana. A oni se oženili gaborima i sad bježe od kuće onoj koja sve to razumije. To je Balzac opisivao još u knjizi Izgubljene iluzije. Svi gledaju uhvatiti nekog stranog partnera pa da promjene vagon. Tražim da me uzmete u zaštitu u raznim komentarima sa lažnih profila. Ljudi pjuju, a nisu ni poslušali. Onako navikli na opće sranje pa unaprijed pljuju da dokažu kako oni dobro predviđaju. Pa oni jenom u tri godine dobiju i tiket onda pričaju o njemu idućih 6 godina. Kao oni su u plusu. U PLUSU JE SAMO ŠEF ŠTO MU JEBE ŽENU BESPLATNO A ONA NAGLO NAPREDUJE U SLUŽBI. A u firmu svi samci i samice. Razne rokade, čenđiranja. Svak je svakom pri ruci. Muževi prolaze, al šefovi ostaju. Pa znam ja taj mehanizam napredovanja. Ljudi koji napreduju svojim radom, a ne preko kreveta. Kao neda mi se ništa al imam vremena za poziranje. Takve žene su znak pitanja. Upitnik. Zacrtale su nešto u svojoj mašti a život donosi skroz druge ljude, skroz druge situacije i one umjesto da se prilagode situaciji što znači bit inteligentan one odbacuju sve i prepuštaju se toj dalekoj maštariji koja je ustvari nemoguća. Kao kad se klinka zaljubi u Breda Pita. To se realno može dogodit da ta jubav uspije isto toliko koliko ću ja dobit na Bingu u ponedjeljak Glavni Džek Pot. Imaju agenti koji odvode nerazumne, naivne lijepe cure, glumice, pa ih vraćaju na mp4 pornićima. A one na štiklama. Sa takvom štiklom naftu možeš nać.
Bacio sam sat. To je nehumana sprava koja mjeri još ovo malo vremena što nam je preostalo. Mnogo držim do reda u rečenici jer red u rečenici je red u mislima. A red u mislima je red u postupcima. A red u postupcima je red u našim životima i porodicama.
Loman sam sa svake strane. Ženi je mozak najslabija točka.
Bog postoji. Ja sam njegov otisak. Sad da me udreš po leđima prije će mi ispast oko nego kuna iz džepa. Vegetiram tamo gdje ni Kaktus ne može. A i ne treba mi. Nemam curu da joj kupim cvijet. Žene su sporedna stvar u životu. Prolazne epizode. Sa čestim reprizama i reklamom u vidu njene mame. Reklamom koja često prekida epizode pa moš otić u suside zapalit. Nemojte se vi deškomodavat. Ja ću samo udrit jednega i nestat ću u vidu magle. Estradno me špijuniraju. Uvijek neki čovik ide iza mene. Odrekao sam se jednog dijela svoje slobode da im zametem trag. Sad nitko ne ometa moj proces rada. U društvu vada priličan metež. Svima se djeca zakačila na internet, neki čak i na neke pilule da ne kažem neke nove droge koje su sve opasnije i opasnije. A muževi pate od Debilitasmetisa. Kao oni sumnjaju u svoju ženu ali je toliko vole da bi joj oprostili da im se posere na glavu. Bez elementarnog poštenja. Kako ih nije sram sijede kose. Tek kad čovjek spašava vlastitu kožu, tek onda je spreman na sve. Oni štede za zimovanje. Onda odu po onoj najvećoj mećavi probijat se kroz život pri tom plativši par iljada eura. Kako divne ideje. A odrekli su se svega. Jedu stari kruh, kupuju gume u Bosni, puše škiju umjesto kao sav normalan svijet cigarete, ne piju više kavu nego čaj od oblaka.
Nisam osjetio žensku ruku ima 13 godina. Nemam više o čemu pisat. Izgubit ću službu. A kao mlad sam glumio u jednom studentskom filmu. Bio sam predsjednik društva „Kisik“ za zaštitu čovjeka i čovjekove okoline. Nosilac plakete za protupožarnu zaštitu. Dobronamjerni davalac krvi. Predsjednik kulturno umjetničkog društva „Boris Novković“. I član nadzornog odbora za suzbijanje ovisnosti o internetu, drogi i kockanju. Nema oblasti u kojoj ja nisam bio zastupljen. Sad sam samo u statusu promatrača i ne mješam se u ništa. Dolaze mi razne kalašture, kukviže al tu stoji ogroman zid. U koji one udaraju odbijaju se i trčečim korakom nazad. Možda ja neću ni stić do žene. Na dobro se čovjek brzo navikne. Ja sam i nagrađivan. Ordenom rada sa brončanim vjencem. Plaketom za najuspješnijeg pjesnika općine. Plaketom za plodan doprinos razvoju umjetnosti u gradu. A dobio sam i posebno priznanje udruženja za ekološko okruženje i dizajn radnih prostorija. Ako ti uvjerenje zavisi o visini honorara onda si loše komponiran. Danas ima više kompozitora nego ekonomista. Ka da ih japanci rade. Na radijima svira samo glazba jednih te istih kopozitora. Oni imaju pravo prvenstva na sva radija i televizije i iz svojih kurvinjskih soba kroje top liste gdje sebe stavljaju na vrh. To se tako radi. Stalo im je do ugleda a nema se za šta uvatit. Prave kult od nekih bijednih pjesmuljaka. Pusti mene malo paš vidit kad ti se zadrečim. Ima da popada cili prvi red. To nije zakon, al je praksa što je najtužnije. Estradno podzemlje.
Stari mi je bolestan. Još malo pa će bit prozvan odozgo. Ja sam zvanično u srednjoj školi završio za konobara 4. stupanj. Al karijera konobara mi je propala prvog radnog dana u restoranu Tiha Laguna Doša mi tip i naručija dvi lepinje i 30 čevapa i jednu Coca Colu. On sam. I ja mu donija kad on odjednom govori:“ Ovde fale tri čevapa“. Počea ja brojat i izbroja 28. Govorin ja: Ne fale 3 čevapa nego 2 i u čemu je problem. Govori on : „ Naručio sam 30 ćevapa i počme mi se derat“ (a ja jedino što ne mogu podnit u životu je to da se neko dere na mene)
Govorin ja :“Ljudi dođu naruče 5, 10 ćevapa i budu zadovoljni siti. Al je tebi 28 malo.“ Govori on (onako kurvinjski) : Lopove. Ja ga uvatim za gušu i kažem: „Povuci riječ“. Govori on: „Neću“ i ja dovatin pepeljaru sa stola to su bile one starinske velike staklene pepeljare. Kad sam mu je zabija u glavu rasprsla se pepeljara. A i njemu je glava malo napukla. Bija je u šok sobi. Izležava se. A po mene su došli organi reda i priveli me na obavijesni razgovor. Onda sam počea radit u Pošti. Lijepit poštanske marke na pisma. Tako se to tada radilo. Jednog dana krenija ja na posal do Pošte i dok sam stigao putem poskupija je bija duvan, lijekovi, cipele, kava, mliko. I ja gledam sad u svoje kolege a njih nije bilo briga. U Francuskoj kad poskupi pjena za brijanje za pola eura narod se uskomeša. Isti dan u njhovom Parlamentu se diže čovjek iz opozicije i pita ministra zaduženog za taj resor : „Gospodine da li vam je poznata činjenica da je danas poskupila pjena za brijanje za pola eura. Kako vi kao ministar mislite otklonit opasnost i posljedice ovog poskupljenja na kupovnu moć poreznih obveznika?“
A onda se digne ministar zadužen za taj resor pa kaže: „ Vladajuća većina je svjesna važnosti ovoga poskupljenja. Ona budno prati sve aspekte ovog događaja i čim prikupimo dovoljan broj informacija javnost će bit pravovremeno obavještena o donošenju prvih paket mjera.“
Šta se čudite. To je tako u civiliziranim zemljama. Samo kod nas zastupnici spavaju po klupama u saboru.
Sinoć sam jednom zabio šamar. Vrtio mi se oko simpatije. Ja mu govorim osloni se na mene čoviče. Pusti nju. A on upro ko sivonja dok nije dobija batine. A njoj sam reka: Izvolite primit ovaj bukat ruža. Znam ne valja je na to navikavat, al desilo se. Govorim joj ja možda propustiš jednu dobru šansu. Ti nisi cura samo za vikend program. Mislim da bi trebali ozakonit naše poznanstvo. Napisao sam joj jednu dugu pjesmu , a kako dugo nisam pisao istegao sam ligamente na ruci. Govorim joj ja: Znaš li koliko malo važnosti pridajem formalnoj disciplini. Nikad nisam prosio curu pa ne znam kako se to radi.Trebalo bi da uživam zaštitu gradske skupštine pa da me predlože za najboljeg pjesnika ikada na ovim prostorima al postoji struja kojoj se to baš ne dopada. Al ne možeš prevarit ljude. Ljudi vide ko je Džek, a ko Trbosjek. Došli su neki tekstopisci, sa kavanskim odgojem. Vječno pijani. To je sukob generacija i sukob gledanja na poeziju. Oni su još na kapji sunca i zrnu jubavi. Tome se i djeca rugaju. Onda se skupi 7, 8 pijanih budala pa skupa zapjevaju. Oni idu i na sprovode pjevat. Jedva čekaju da neko mandrkne da bi oni otišli ispustit svoje tonove da uveličaju sahranu a naprave od sahrane Disco. Ja im predviđam neprilike. Jer toliko se nakupilo tih pjevača tužnih očiju, tih debilnih klapa koje su postale Boy bendovi.
Zimus sam sreo jednog poznanika. Ima 6 prstiju na nozi. I govori on meni evo ti Slija dvi karte za kazalište. Govorim mu ja: Ne triba prijatelju. Ja nikad nisam bio u kazalištu a i zima mi je. Govori on: pa toplo ti je tamo. Ja imam kavalirski odgoj. Te sam generacije. A materijalno sam iscjeđen čovjek. Iscidii su me ka limun. Imam par prijatelja iz razreda. Završii su za konobara, a postali su hotelski psiholozi. Propali su na nervnoj bazi od priglupih gostiju. Prečesto mokre. To je isto na nervnoj bazi. Ljudski organizam je tvornica koja Whisky pretvara u urin, a burek u govno. Čudna je ta priroda. Koliko moraš platit Wiski samo da bi ga popiša iza drveta.