Festival Četiri godišnja doba književnosti – Jesen i Zelina 2019.

Piše: Tamara Čapelj (Planet poezije, Sarajevo)

Prigorje te prigrli mirisima proizašlim ispod vrijednih prstiju i oduzme dah. Gdje god pogledaš – ljepota. Kuda god korakneš – titra životna sila. Kamo god se okreneš – milina na granama, krovovima, pladnjima, u živicama, vinu i srcima pjesnika. Druga dimenzija ovog festivala, iako nevidljiva u izvještajima a sveprisutna u osmijesima i dosjetkama, jest radost susreta prijatelja i poznanika okupljenih u plemenitoj misiji širenja pisane riječi i kulture. Otud taj polet i gotovo egzemplarna lakoća komunikacije.

S četvrtim izdanjem festivala „Četiri godišnja doba književnosti“ zatvoren je krug i književna godišnja doba su vraćena na mjesto festivalskog iskona, u prigorsku ljepotu Svetog Ivana Zeline. Rana jesen još nije obojila krošnje, ali je obojila duše nijansama radosti. Kud god se okreneš, vidiš draga lica poeta iz regionalne vaseljene. No, prije dolaska pjesnika, Zelinjani su u četvrtak i srijedu mogli uživati u biranim filmskim projekcijama, likovnoj radionici i otvorenju sajma knjiga pod šatorom na centralnom zelinskom trgu, gdje je vrilo kao u košnici. Naravno, nijedan pjesnik nije mogao odoljeti unutrašnjem nagonu te je svako pronašao bar jedan naslov koji je nedostajao u njegovoj kućnoj biblioteci.

U petak 20. 9., s početkom u 19.00 sati, u dvorani „Kraluš“ POU Sv. Ivana Zeline započelo je „Poetsko nadigravanje KAJ vs. ŠTO“ obraćanjem njegovog osnivača i komandanta pjesničke armade Marijana Grakalića. Na početku je minutom šutnje odana počast drugom pokretaču ovog festivala, bosanskom književniku Dini Poroviću. Nakon toga su pjesnici govorili svoje stihove u parovima, i to jedan štokavac i jedan kajkavac. Boje štokavaca branili su: Enes Kišević, Božica Jelušić, Dražen Katunarić, Tamara Čapelj, Goran Matić, Belma Glibić i Nemanja Rotar, dok su kajkavce zastupali: Valentina Šinjori, Aleksandar Horvat, Zdenka Maltar, Vinko Hasnek, Biserka Marečić, Tomislav Ribić i Višnjica Dananić. Uz bok s kajkavcima stali su slovenski pjesnici Vid Sagadin Žigon i Dean Koban, a kako čakavski ne bi ostao nezastupljen, Dražen Katunarić odlučio je pronijeti luč čakavštine s tri pjesme. Sve to su muzički začinile dame iz vokalno-instrumentalnog dua „MaLa“ koje su izvedbom starih hitova oduševile publiku.

Vrijeme određeno za ovaj dio manifestacije brzo je proteklo, pa su se pjesnici preselili u galeriju „Žiljak“, u kojoj je upriličen „Poetski afterparty“, a gladne poete nahranjene obilatom večerom. Nakon uživanja u delicijama vrijednih kuharskih ruku, punih stomačića uživali smo u izloženim slikama autorice Nade Žiljak koje na prvi pogled spadaju među sjajna apstraktna ostvarenja te vas odmah osvoje živim bojama i tek naznačenim likovima u pokretu, utopljenim u pozadinske valere. No, ove slike, baš kao i ljudi, kriju svoju drugu stranu. Dovoljno je pogledati ih kroz kameru i, umjesto vatrometa boja, vidjet ćete skrivene crteže na bijeloj pozadini, poput skrivenih slika duše na kojima su zabilježeni trenuci intime i portreti dragih ljudi. Zato ne čudi što su Nadine slike višestruko nagrađivane u svijetu, jer tako zorno upućuju na to kakvu sliku o sebi šaljemo vanjskom svijetu, a što skrivamo za sebe i one koji su spremni pogledati dublje.

Nakon toga je Neven Paleček Papageno ugodnim baritonom otvorio novi krug čitanja poezije. Autorima s poetskog nadigravanja pridružili su se dragi prijatelji okupljeni u zagrebačko „Jutro poezije“: Željko Buklijaš, Alen Sandar, Zoran Perović, Lada Lokmer, Ivanka Blažević Kiš i Nikica Kralj. Rasplamsanu poetsku noć upotpunio je saksofonist Hajrudin Pašalić svojim odabirom i izvedbom svjetskih hitova, tako da su se pjesnici u dobrom raspoloženju družili duboko u noć.

I naredni festivalski bio je riznica puna dobrih vibracija i razmjene ideja. Poete su provele dan onako kako su željele: jedni su otišli prošetati Zagrebom, drugi su stigli na sajamsku promociju kuharice i uživali u posebnoj knjizi recepata (pa i probati, recimo, kocke od cvekle i rogača, slasne batačiće ili domaći puding od šljive), a treći su obilazili staru crkvicu i uživali u ljepotama Zeline. Zborno mjesto bio je ručak, a onda je u 20.00 sati započelo još jedno javno čitanje poezije „Hipi kod Faraona“. Tema ovogodišnjeg jesenjeg dijela festivala bio je Woodstock, pa je nekadašnja hipijevka (iz pouzdanih izvora znamo da je potom postala pankerica) Nera Karolina Barbarić podsjetila na značajne ljude i pozadinu održavanja najpoznatijeg koncerta na planeti. A onda je mikrofon pripao pjesnicima. Ne treba ni reći da su vudstokovski stihove govorili: Enes Kišević, Ksenija Kancijan, Goran Matić, Marijana Mrvoš, Sofia Sonja Sović, Alija Bećirević, Sanja Horvat, Belma Glibić, Neda Dukarić, Matea Andrić, Matko Baković, Tamara Čapelj i Marijan Grakalić.

Netom minuli festival bio je smotra vrhunske poezije i eksplozija pozitivne energije, baš kao i sam Woodstock pedeset godina prije. U realnom vremenu, žalimo što nisu svi pjesnici mogli doći u Zelinu. Nadamo se da će drugi put biti s nama.

Bogatiji za nove prijatelje i sjećanja, čekamo da se raziđu sarajevske magle pa da drage pjesnike ugostimo i u našem gradu. Do tada, primite veliki planetarni pozdrav.