Hoće li hrabri Duje posramiti vojsku gadljivih hrčaka sakupljača i razgrađivača svega što je hrvatsko i sveto? Neće! Ova je zemlja u evakuaciji, izvanrednom stanju. jer kad neljudi kroje atmosferu ljudi ne mogu disati. a naši ljudi su dobri i glupi i pametni i ojađeni i izgubljeni i oštećeni. bespovratno. moraju plesati kako svira raštimani orkestar zvan država, Gledati kako se drugi bogate na njihovoj muci, a onda i glasati kao lutke na koncu razjedinjeni, naivni. ništa od rata nije sređeno, ni lopovluk u pretvorbi ni zločinci koji se slobodno šeću.

Uskoro će i trideseta obljetnica kako nam lijepa naša grca u minama. tjeskobna atmosfera stvara stalni stres. Ljudi na sasvim neprirodan način grčevito i neempatično osiguravaju svoje obitelji, najbliže svoje gazeći sve pred sobom, jer iako nisu konji načini ubijanja kreativni su i međusobno sve efikasniji. teško je u takvim iskušenjima ostati čovjek, pa su mnogi poklekli. Vidaju savjest svaki na svoj način, i nema razlike onih koji su završili malo škole i onih koji su pohvatali sve moguće diplome. Hrvat je Hrvatu sve više vuk i sve je manje boja za sve više naroda u ovoj zemlji. Ljudskost se ovdje kažnjava, a poturice skupljaju kao pokemoni. i dok smo u prilici na javnoj televiziji gledati ljude punih ustiju hrvatstva, boga i kunoljublja zbog kojih naša djeca odlaze udisati zrak tuđine, tako smo svjedoci tog obiteljskog osiguravanja i po cijenu gaženja bilo koga tko im stoji na putu. Promatram ja to dugo i pomno, zapisujem te sitne i veće ljudske padove, razlivene slabosti i predvidljiva pokleknuća i znam kako ne može biti bolje, jer smo doista dugo svi radili na toj atmosferi nereagiranjem i sitničavim skupljanjem mrvica za vlastito preživljavanje. I kad vidiš sve više i više njih kako im je svejedno živi li njihov susjed loše, jer su i oni na korak do lošeg, onda znaš da je vrijeme u kojem pričati djeci bajku postaje vrijeme grozna zavaravanja ili vrijeme zaborava zbog kojeg će nas vlastita djeca proklinjati.